Naslov
Teorijski i empirijski opis privrženosti
(Theoretical and empirical description of attachment)

Autori
Smojver-Ažić, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Psihologija privrženosti i prilagodba u dječjemu vrtiću: Psihologija dobrobiti djece vol. 1

Urednik/ci
Tatalović Vorkapić, Sanja

Izdavač
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Grad
Rijeka

Godina
2020

Raspon stranica
21-58

ISBN
978-953-7917-21-0

Ključne riječi
figura privrženosti ; neurološka osnova privrženosti ; obrasci privrženosti ; odrednice privrženosti ; ponašajni sustav privrženosti ; razvoj privrženosti
(figure of attachment ; neurological basis of attachment ; attachment style ; behavioral attachment system ; development of attachment)

Sažetak
U ovome su poglavlju opisani osnovni pojmovi iz teorije privrženosti: ponašajni sustav privrženosti, razvoj privrženosti i stilovi privrženosti, uloga figure privrženosti, odrednice privrženosti, neurološka osnova privrženosti te važnost privrženosti kod polaska djeteta u jaslice ili vrtić. Privrženost se može definirati kao relativno trajna emocionalna veza koja utječe na funkcioniranje tijekom cijeloga života. Teorija privrženosti koju su razvili John Bowlby i Mary Ainsworth koristi se u objašnjenju razvoja različitih psiholoških procesa i odnosa s bliskim osobama. Proces razvoja privrženosti započinje neposredno nakon rođenja i odvija se kroz nekoliko faza: faza orijentacije i nediskriminativne privrženosti, faza diskriminativne socijalne reakcije, faza usmjerene privrženosti te cilju usmjereno partnerstvo. Kvaliteta brige u ranome djetinjstvu osnova je formiranja ponašanja privrženosti čija je svrha povećati blizinu s potencijalnim skrbnikom i potaknuti njegovu reakciju prema djetetu. Figura privrženosti je osoba uz koju se razvija privrženost i koju dijete doživljava kao sigurnu bazu od koje može istraživati okolinu, a odvajanje od te osobe izaziva nelagodu i stres. Premda postoji univerzalna potreba razvoja privrženosti, istraživači su istakli individualne razlike u kvaliteti privrženosti. Na temelju tipičnih obrazaca reakcija djece kod odvajanja i ponovnoga susreta s figurom privrženosti razlikuju se četiri stila privrženosti: sigurni, nesigurno ambivalentni, nesigurno izbjegavajući i dezorganizirani stil. Razlika između stilova posljedica je različitoga ponašanja figure privrženosti, a kao osnovne determinante sigurne privrženosti mogu se izdvojiti osjetljivost i responzivnost figure privrženosti. Na temelju iskustava s osobama koje se brinu za njega, dijete razvija unutarnji radni model, kognitivnu interpretaciju osobnoga doživljaja svijeta, sebe i drugih koja utječe na djetetov način razmišljanja, osjećanja i ponašanja. Sigurna privrženost temelj je razvoja pozitivnih razvojnih ishoda, a premda je jednom formirani unutarnji radni model relativno stabilan, pod utjecajem su novih životnih iskustava moguće promjene.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA