Naslov
Obilježja usvajanja hrvatskog znakovnog jezika kod male djece oštecena sluha
(Features of acquisiton of Croatian Sign Language in deaf children)

Autori
Markulin, Gorana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
27.06

Godina
2011

Stranica
56

Mentor
Pribanić, Ljubica

Neposredni voditelj
Milković, Marina

Ključne riječi
znakovni jezik, usvajanje, fonologija, morfosintaksa, leksik
(sign language, acquisition, phonology, morphosintax, lexic)

Sažetak
Ovim se radom željelo odgovoriti na više pitanja koja proizlaze iz teoretskih postavki i prakse usvajanja znakovnog jezika kod male gluhe djece: Kako rana, odnosno kasna izloženost utjece na usvajanje znakovnog jezika? Kako gluha djeca usvajaju fonologiju znakovnog jezika? Koja su razlike, a koje slicnosti oralnog i znakovnog brbljanja kod gluhe i cujuce djece? Kako majcinski utjece na rano usvajanje znakovnog jezika? Kakav je prvi znak gluhog djeteta? Kako gluha djeca usvajaju morfosintaksu? Na koji nacin gluha djeca usvajaju nemanualne signale? Što ukljucuje rani znakovni rjecnik gluhe djece? Utjece li ikonicnost na rano usvajanje znakovnog jezika? Pocevši od sredine prošlog stoljeca na ovamo mnoga su istraživanja razlicitih aspekata znakovnih jezika i kulture gluhih pridonjela promjeni stavova prema znakovnim jezicima i zajednici gluhih. Još uvijek nedovoljno, ali dovoljno da se promijeni slika o znakovnom jeziku kao pravom prirodnom jeziku koji se može uciti kao drugi jezik ili usvajati od malena od kompetentnih odraslih govornika. Gluha djeca gluhih roditelja usvajaju znakovni jezik na isti nacin kao što cujuca djeca usvajaju govoreni jezik, od ranog brbljanja pa do produkcije diskursa. Vecina gluhe djece, medutim, ne usvaja znakovni jezik od rodenja jer imaju cujuce roditelje koji ne koriste znakovni jezik. Zato je bitno dijete rano izložiti znakovnom jeziku, jer kasna izloženost utjece ne samo na kompetentnost u jeziku, vec i na kognitivni i neuralni razvoj. Kada govorimo o usvajanju fonologije znakovnog jezika znamo da djeca najlakše usvajaju lokaciju, zatim pokret, a najviše poteškoca imaju s usvajanjem oblika šake. To usvajanje je pod utjecajem anatomskih, lingvistickih i percepcijskih cimbenika. Dok je fonologija prilicno „lagana“, usvajanje morfosintakse predstavlja veliki izazov gluhoj djeci. Tako usvajanje klasifikatora zahtijeva znanje o njihovoj organizaciji, strukturi i mogucnostima kombiniranja. Gluha djeca klasifikatore usvajaju tek s 8/9 godina. Slicno se dogada i sa srocnošcu glagola, jer je preduvjet razumijevanje povezanosti referenta i lokusa. Problem se javlja kada je referent odsutan, tj. kada su govornici/znakovatelji suoceni s apstraktnom asocijacijom. Usvajanje reda rijeci ovisi o varijacijama pragmatickog i sintaktickog utjecaja. Istraživanja su pokazala da se gluha djeca koja usvajaju znakovni jezik ne oslanjaju na ikonicki i analogni aspekt jezika, vec konstruiraju gramaticki sustav prema lingvistickim principima. Ovaj rad zakljucuje s konstatacijom da smo rodeni sa sposobnošcu usvajanja jezika bez obzira na input - govorni ili znakovni. Jezik se usvaja prema odredenom razvojnom slijedu, ogranicen lingvistickim i kognitivnim principima koji nisu specificni za vizualnospacijalni ili auditivno-oralni modalitet vec imaju istovjetnu ontogenezu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Logopedija, Interdisciplinarne društvene znanosti

POVEZANOST RADA