Naslov
Nemanualna obilježja u hrvatskom znakovnom jeziku - specifični oblici i pokreti usta
(Nonmanuals in Croatian Sign Language – Mouthing and Mouth Gestures)

Autori
Marcaš, Anet

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
18.06

Godina
2013

Stranica
80

Mentor
Pribanić, Ljubica

Neposredni voditelj
Milković, Marina

Ključne riječi
znakovni jezik ; nemanualna obilježja ; izgovaranje ; specifični oblici i/ili pokreti usta
(sign language ; nonmanuals ; mouthing ; mouth gestures)

Sažetak
Postoje brojna istraživanja lingvistike znakovnih jezika. Unatoč tome, još uvijek postoje i brojne zablude o znakovnim jezicima. Jedna od njih je da su ruke najvažniji i jedini artikulator. Međutim, iako manualni parametri (oblik šake, mjesto artikulacije, orijentacija dlana i vrata pokreta) imaju važnu ulogu na fonološkoj i morfološkoj razini, nemanualna obilježja imaju jednako važnu ulogu te ukazuju na specifičnost vizualnog modaliteta znakovnih jezika. Pokreti gornjeg dijela tijela, glave, smjer pogleda, položaj obrva, oblik obraza te pokreti i oblici usta predstavljaju osnovne skupine nemanualnih obilježja. Dosadašnja istraživanja hrvatskog znakovnog jezika pokazala su da signali s gornjeg dijela tijela i lica imaju važnu pragmatičku i sintaktičku ulogu. Istraživanja europskih, ali i svjetskih znakovnih jezika, pokazala su da postoje dvije osnovne vrste nemanualnog označavanja na ustima: izgovaranje (eng. mouthing) te specifični pokreti i oblici usta (eng. mouth gestures), ali i da postoje sličnosti i razlike u nemanualnom označavanju na ustima u različitim znakovnim jezicima. Cilj ovog istraživanja je utvrditi razlikuju li se navedene vrste nemanualnog označavanja i u hrvatskom znakovnom jeziku te koja je njihova učestalost i funkcija, odnosno uz koje se vrste riječi određeni oblici i/ili pokreti usta pojavljuju. Ispitni materijal koji je korišten u istraživanju dio je korpusa podataka prikupljen u okviru projekta „Osnove gramatike HZJ“ (2004-2009). Kod prikupljanja tih podataka, koristio se isključivo hrvatski znakovni jezik kako bi se izbjegao utjecaj govornog jezika. Podatci su prikupljeni na uzorku od devet gluhih ispitanika (četiri M i pet Ž). Svi ispitanici su djeca gluhih roditelja i/ili imaju gluhe članove u bližoj obitelji te su izvorni govornici hrvatskog znakovnog jezika. Za potrebe ovog istraživanja, podatci su obrađeni deskriptivnom analizom, a za analizu korištne je ELAN program, specijaliziran za lingvističku analizu znakovnih jezika. Istraživanja stranih znakovnih jezika pokazala da se izgovaranje najčešće veže uz imenice i pridjeve, a specifični oblici i/ili pokreti usta uz glagole i priložne oznake načina. Vrlo slični rezultati pojavili su se i u hrvatskom znakovnom jeziku, uz određene varijabilnosti. Dobiveni rezultati imaju svoj doprinos u otklanjanju predrasuda o jednostavnosti hrvatskog znakovnog jezika te razviti svijest o postojanju i boljem razumijevanju njegove gramatike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Interdisciplinarne društvene znanosti

POVEZANOST RADA