Pregled bibliografske jedinice broj: 1066493
Očevidni identitet slike - Supremacija i morfé kod Julija Knifera
Očevidni identitet slike - Supremacija i morfé kod Julija Knifera // Slika i antislika. Julije Knifer i problem reprezentacije / Purgar, Krešimir (ur.).
Zagreb: Centar za vizualne studije (CVS), 2017. str. 359-379 (pozvano predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 1066493 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Očevidni identitet slike - Supremacija i morfé kod
Julija Knifera
(The apparent identity of painting: Suprematism and
morfé with Julije Knifer)
Autori
Lah, Nataša
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Slika i antislika. Julije Knifer i problem reprezentacije
/ Purgar, Krešimir - Zagreb : Centar za vizualne studije (CVS), 2017, 359-379
ISBN
978-953-55420-3-2
Skup
Slika i antislika. Julije Knifer i problem reprezentacije
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 09.12.2015
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
Julije Knifer, vizualni jezik, identitet slike, vizualni stilem, supremacija morfema
(Julije Knifer, visual language, identity of painting, visual styleme, supremacy of morphemes)
Sažetak
Pojedinačne slike Julija Knifera, posebno Meandri nastali od 1960.g. dalje, očevidno se i formativno identificiraju kao supremacija morfema, stvarajući dojam osamostaljenja i potpune prevlasti oblikovanja jednog znaka koji se razlikovno određuje samo u odnosu na sebe samoga. Meandriranje se time reprezentira kao stabilna, ujednačena repetitivnost dijakopnog tipa pokazujući neprekinuti tijek ritmizirane „istosti” koja se gdjekad opisuje kao jednoličnost i monotonija. Meandriranje se time usustavljuje kao jedno djelo i samo jedna stilska ili retorička figura konceptualne, strateške i kognitivne hipoikoničnosti, koja neprekinuto indeksira slikarski postupak kao vremenski tijek bez naznačene ishodišne ili točke svršetka. Vremenski tijek u postupku Kniferova meandriranja dokida iluziju razvojnog kontinuiteta ili napredovanja. Na kraju, meandar kao i meandriranje predstavljaju proces dosljedno horizontalnog komponiranja u sustavu koji se definira svakom pojedinačnom slikom i koji svaku pojedinačnu sliku susljedno prekoračuje. Prizorna harmonija i programatska ne-svršenost ostavljaju pojedinačna i djela u cjelini - sasvim otvorenima, identificirajući se očevidnom supremacijom i nedoglednošću oblikovnog tijeka, koji se sastoji od "niza identičnih definicija", samo jedne, vidljive figure - meandra.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti