Naslov
Mišljenje roditelja o logopedu koji muca
(Parent's opinion of speech-language pathologist who stutters)

Autori
Cesarec, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
05.06

Godina
2019

Stranica
45

Mentor
Ana Leko Krhen

Ključne riječi
mucanje, osoba koja muca, logoped koji muca, poremećaj, mišljenje roditelja
(stuttering, person who stutters, speech-language pathologist who stutters, disorder, parents' opinion)

Sažetak
Mucanje je složeni sindrom velikog broja manifestacija, koji utječe na sve sfere života osobe koja muca, pa tako negativna mišljenja i stavovi okoline o mucanju mogu u određenoj mjeri utjecati i na odabir zanimanja i zapošljavanje osoba koje mucaju, kao i njihovo napredovanje u karijeri. Cilj ovog istraživanja jest ispitati mišljenje roditelja djece s oštećenjem sluha, poremećajem tečnosti govora, artikulacijskim poremećajem, jezičnim poremećajem i poremećajem iz spektra autizma o logopedu koji muca te utvrditi povezanost između poremećaja djeteta i roditeljskog mišljenja treba li osoba koja muca biti logoped. Za potrebe istraživanja kreiran je anonimni papir-olovka anketni upitnik kojim se ispitivalo mišljenje roditelja o logopedu koji muca, kroz deset tvrdnji i jedno zatvoreno pitanje o mucanju, odnosno o osobama koje mucaju te dva međusobno isključujuća potpitanja otvorenog tipa, vezanih uz tvrdnju Osoba koja muca ne bi trebala biti logoped. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 89 ispitanika, podijeljenih prema dijagnozi djeteta roditelja čije se mišljenje ispituje, u 10 različitih skupina. U svrhu željene obrade rezultata, ispitanici su dodatno grupirani u dvije glavne skupine: roditelji djece s poremećajem tečnosti govora i roditelji djece s ostalim poremećajima. U istraživanje su uključeni roditelji čija su djeca bila na logopedskoj procjeni i polaze logopedsku terapiju u Centru za rehabilitaciju Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta, Klinici za dječje bolesti Zagreb, Kliničkom bolničkom centru „Sestre milosrdnice“ ili jednom od dva privatna logopedska kabineta u gradu Zagrebu. Dobiveni podaci obrađeni su neparametrijskim testiranjem i deskriptivnom analizom. Rezultati su pokazali da ne postoji statistički značajna povezanost između djetetovog poremećaja i roditeljskog mišljenja treba li osoba koja muca biti logoped. Nadalje, deskriptivnom analizom prikazane su razlike u slaganju, odnosno neslaganju roditelja s tvrdnjama o mucanju i osobama koje mucaju, s obzirom na djetetov poremećaj. U konačnici, 74% roditelja iskazalo je neslaganje s tvrdnjom da osoba koja muca ne bi trebala biti logoped, dok bi 75% roditelja pristalo da osoba koja muca bude logoped njihovom djetetu. Sakrij dio sažetka

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Logopedija

POVEZANOST RADA