Naslov
O priređivanju latinskoga izvornika i o nekim osobitostima hrvatskoga prijevoda
(On the critical edition of Vitezović’s epic "Plorantis Croatiae saecula duo" and on some characteristics of the Croatian translation)

Autori
Marotti, Bojan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Dva stoljeća uplakane Hrvatske = Plorantis Croatiae saecula duo / Pavao Ritter Vitezović

Urednik/ci
Blažević, Zrinka ; Marotti, Bojan

Izdavač
Matica hrvatska

Grad
Zagreb

Godina
2019

Raspon stranica
295-329

ISBN
978-953-341-122-4

Ključne riječi
Pavao Ritter Vitezović ; Dva stoljeća uplakane Hrvatske ; spjev ; kritičko izdanje ; daktilski heksametar ; hrvatski prijevodni heksametar
(Pavao Ritter Vitezović ; Two centuries of Croatia mournful ; epic ; critical edition ; dactylic hexameter ; Croatian translational hexameter)

Sažetak
Posrijedi je pogovor prvomu kritičkomu izdanju spjeva Pavla Rittera Vitezovića "Plorantis Croatiae saecula duo". Kritičko je izdanje priređeno na temelju dvaju djelomično različitih otisaka, koji se čuvaju u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Prvi, stariji otisak (A), obaseže 8 neobrojenih stranica predgovora i 92 stranice teksta osminskoga formata (dakle ukupno 100 stranica). Na prvih pet stranica predgovora nalazi se posveta grofu Josipu Herbersteinu, datirana 8. siječnja 1703. Potom slijedi predgovor čitatelju, u kojem autor izlaže slovopisna i pravopisna načela primijenjena u tekstu spjeva. Spjev broji 2761 heksametar. Na kraju (str. 91– 92) otisnuta je pjesma od 25 elegijskih distiha (tj. 50 stihova) u čast grofa Luigija Ferdinanda Marsiglija (1658. – 1730.), opunomoćenoga carskoga povjerenika u Komisiji za razgraničenje između Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskoga Carstva, a ispod nje stoji popis 17 ispravaka tiskarskih pogrješaka. Mlađi otisak (B) ima 104 stranice, dakle 4 više, a istovjetan je starijemu otisku (A) do stranice 88. Vitezović je naime uočio da je pogriješio, pa je u otisak B unio ispravan broj iduće stranice, tj. "89", te i dalje nastavio kako treba, sve do 96. stranice (toliko je naime stranica obrojeno u otisku B). To mu je ujedno dalo priliku da unese i neke druge izmjene, naravno nakon te 88. stranice. Tako je na 89. stranici u stih 2720. dodao tri zareza, potom unio znatnije preinake u 2729. stih, a na 90. je stranici, pošto je izmijenio 6 stihova (2751–2756), njima dodao još 7. Stoga spjev u otisku B ima 2768 stihova. Znatne je promjene doživjela i pjesma u čast grofa Marsiglija (sada na str. 91–92), kojoj je Vitezović k tomu dodao 5 novih elegijskih distiha, što znači 10 novih stihova, tako da u otisku B ta pjesma ima 30 elegijskih distiha, tj. 60 stihova. To bi ukupno bilo 2828 stihova, što znači da je u otisku B Vitezović dodao 17 novih stihova. No nakon te prigodnice, koju je sam sastavio u čast grofa Marsiglija, Vitezović je dodao tri prigodne pjesme, upravo pohvalnice, koje su pak njemu u čast napisali zagrebački kanonici Petar Črnković (str. 93, 9 elegijskih distiha, tj. 18 stihova) i Franjo Josip Vernić (str. 93–94, 21 daktilski heksametar) te plemeniti gospodin Franjo Kralj (str. 94–95, 14 elegijskih distiha, tj. 28 stihova). Na kraju se nalaze ispravci tiskarskih pogrješaka, no ovdje njih 18 (str. 96). Kao osnova za priređivanje latinskoga izvornika u ovome je izdanju uzet mlađi otisak, dakle B, i to prema načelu »posljednjega zahvata«, ili »posljednje (Vitezovićeve) volje«. Pri tome se razlike otiska A prema otisku B, kako je uobičajeno, navode u podrubnim bilješkama, s time da se prigodna pjesma u čast grofa Marsiglija iz otiska A donosi u cjelini na kraju našega izdanja. Spomenute su pak bilješke troslojne. U njima se, osim razlika otiska A prema otisku B, navode također prirediteljski ispravci te ujedno Vitezovićevi ispravci. U latinskome se izvorniku nalazi ukupno 139 bilježaka. Budući da se od toga njih 18 odnosi na Vitezovićeve ispravke, a u trima se upozorava na razlike u otisku A, to znači da ima ukupno 118 prirediteljskih zahvata, tj. toliko izmjena koje su provedene u našem izdanju u odnosu na otisak B. Dodamo li tomu i jednu bilješku koja se nalazi u prigodnici grofu Marsigliju iz otiska A (taj je propust u otisku B ispravio sam Vitezović), to bi značilo da se u cijeloj knjizi nalazi ukupno 140 bilježaka koje se tiču latinskoga. Osim što se u pogovoru potanko iznose načela prema kojima je priređeno kritičko izdanje latinskoga izvornika, upozorava se i na neke osobite Vitezovićeve postupke prilikom unošenja hrvatskih riječi u latinski heksametar, a govori se k tomu i o određenim značajkama hrvatskoga prijevoda, tj. hrvatskoga prijevodnoga heksametra, kako se rabi u ovome spjevu.

Izvorni jezik
Ostalo

Znanstvena područja
Filologija

Napomena
Osim hrvatskoga, u izdanju se nalazi i latinski jezik.

POVEZANOST RADA