Naslov
Prisutnost i uloga franjevaca od odlaska Osmanlija i dolaska franjevaca u Vukovar u okviru franjevačkih provincija Bosne Srebrene i sv. Ivana Kapistarna
(The presence and role of the Franciscans since the departure of the Ottomans and the arrival of the Franciscans in Vukovar within the Franciscan Provinces of Bosnia Srebrena and St. John capistran)

Autori
Patafta, Daniel

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, stručni

Skup
Znanstveni simpozij. Video znanstvena konferencija "Franjevci u Vukovaru"

Mjesto i datum
Vukovar, Hrvatska, 04.05.2020

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Vukovar, postosmansko razdoblje, župa, samostan, 18. i 19. stoljeće, povijest, kultura, obrazovanje, prisutnost
(Vukovar, post-Ottoman period, parish, monastery, 18th and 19th century, history, culture, education, presence)

Sažetak
U vrijeme osmanlijske vlasti područje Srijema opsluživali su franjevci Bosne Srebrene. Na vukovarskom području djelovali su franjevci iz samostana sv. Augustina u Velikoj, dakle slavonski franjevci Bosne Srebrene. Njima se u pastoralnom radu tada pridružuju i našički franjevci, a iz Bosne pastoralno djeluju među srijemskim katolicima franjevci iz Olova i Gradovrha kod Tuzle. Za katoličke vjernike u osmanskom Vukovaru pastoralna briga ponajprije je povjerena franjevcima koji su vodili župe Ljuba i Laze, osobito Laze, o čemu nam trag ostavlja franjevac Dionizije iz Vukovara. Također je u 17. stoljeću zabilježeno kako u Vukovaru postoji župa kojom upravljaju franjevci. Ovi franjevci iz Laze nalazili su se pod upravom samostana u Olovu, o čemu svjedoči i pismo iz 1722. godine. Za osmanske vladavine franjevci su vodili župe u Lazama, Bapskoj i Nijemcima te opsluživali katolike u Vukovaru. Oslobođenjem Vukovara od Osmanlija 1687. preuzimaju upravu župe u Vukovaru, a 1695. spominje se kao vukovarski župnik fra Martin iz Nijemaca. Tada je briga za Vukovar povjerena samostanu u Baču gdje su preselili franjevci iz Gradovrha nakon razaranja samostana. Do 1719. godine vukovarski franjevci su dio samostana sv. Marije u Baču, da bi te godine bila osnovana rezidencija u Vukovaru. Godine 1723., dozvolom pečuškog biskupa započinje izgradnja samostana i crkve na današnjem mjestu, a 1730. dozvolom cara i Svete Stolice rezidencija postaje samostan. Vrijeme je to plodnog djelovanja vukovarskih franjevaca u pastoralu, školstvu, kulturi i znanosti, koji se od 1757. nalazi u sastavu nove Provincije sv. Ivana Kapistrana, u kojoj ostaje do 1900. godine kada ulazi u sklop novoosnovane Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA