Naslov
MIŠLJENJA UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA O OSOBAMA S TJELESNIM INVALIDITETOM
(PUPILS' OPINIONS SECONDARY SCHOOLS ON PERSONS BY PHYSICAL DISABILITY)

Autori
Jedvaj, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
DIPLOMSKI SVEUČILIŠNI STUDIJ SESTRINSTVO

Mjesto
Oaijek

Datum
28.09

Godina
2018

Stranica
32

Mentor
Štefica Mikšić, Goran Lapat

Ključne riječi
tjelesna invalidnost, osobe s tjelesnim invaliditetom, učenici
(physical disability, people with physical disabilities, pupils)

Sažetak
Cilj istraživanja: Ispitati povezanost obrazovnog smjera i mišljenja učenika o osobama s tjelesnim invaliditetom. Ispitati razlike u stavovima ispitanika različitog spola prema osobama s tjelesnim invaliditetom, s obzirom na spol i na njihovo poznavanje osoba s tjelesnim invaliditetom. Ustroj studije: Provedena je prosječna studija. Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 120 učenika srednjih škola medicinskog i gimnazijskog smjera. Kao instrument istraživanja korišten je anonimni anketni listić koji se sastojao od dva dijela. Prvi dio sadržavao je osobne podatke: godine starosti, obrazovni smjer, spol. Sva pitanja osim dobi ispitanika bila su zatvorenog tipa. Nadalje je bilo pitanje vezano uz poznavanje ili kontaktiranje s osobom s invaliditetom. Slijedila su pitanja na zaokruživanje u kojima je ponuđene tvrdnje potrebno zaokružiti: od 1 (nimalo se ne slažem) do 4 (u potpunosti se slažem). Pitanja su navodile na ispitivanje stavova i mišljenja o osobama s tjelesnim invaliditetom. Rezultati: Mišljenje o osobama s tjelesnim invaliditetom ocijenilo se pomoću 22 pitanja. U potpunosti se slaže po 17 (14 %) ispitanika s tvrdnjom da su osobe s tjelesnim invaliditetom iste kao i drugi ljudi i s tvrdnjom da se osjećaju bespomoćno u blizini osobe s tjelesnim invaliditetom. Deset (8 %) ispitanika u potpunosti se slaže s tvrdnjom da im je žao ljudi koji žive s osobom s tjelesnim invaliditetom. Nimalo se ne slaže 67 (56 %) ispitanika s tvrdnjom da osobe s tjelesnim invaliditetom nisu sposobne samostalno donositi odluke, a njih 76 (63 %) navodi da se uopće ne slažu s tvrdnjom da ne mogu biti prijatelj/ prijateljica s osobom s tjelesnim invaliditetom. Mladići se značajno više slažu s tvrdnjom da nije dobro da osoba s tjelesnim invaliditetom osniva vlastitu obitelj. Učenici gimnazijskog smjera imaju negativniji stav prema osobama s tjelesnim invaliditetom u odnosu na učenike medicinskog smjera, kao i ispitanici koje ne poznaju osobu s invaliditetom. Zaključak: Učenici Srednje škole Pregrada i Srednje škole Čakovec imaju uglavnom pozitivna mišljenja o osobama s tjelesnim invaliditetom. Važni su i kontakti mladih sa osobama s tjelesnim invaliditetom jer na taj način stječemo određene stavove o bolesti koji su pozitivni, a s druge strane smanjuju se predrasude o osobama s tjelesnim invaliditetom.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA