Naslov
Između društvene nužnosti i umjetničke slobode: o pojavama migracije i kulturnog transfera kao dinamičkih principa u hrvatskoj glazbenoj kulturi od Lukačića do Zajca
(Between Social Determinants and Artistic Freedom: On Migration and Cultural Transfer Phenomena as Dynamic Principles in Croatian Music Culture from Ivan Lukačić to Ivan Zajc)

Autori
Tuksar, Stanislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Ivan Zajc (1832-1914): Glazbene migracije i kulturni transferi u srednjoj Europi i šire u 'dugom' 19. stoljeću

Urednik/ci
Tuksar, Stanislav

Izdavač
Hrvatsko muzikološko društvo

Grad
Zagreb

Godina
2016

Raspon stranica
15-30

ISBN
978-953-6090-56-3

Ključne riječi
hrvatska glazbena kultura, glazbene migracije, kulturni transfer, 18. st., 19. st., Ivan Zajc, Ivan Lukačić
(Croatian musical culture, music migrations, cultural transfer, 18th c., 19th c., Ivan Zajc, Ivan Lukačić)

Sažetak
Pojam 'migracija' potječe iz latinskog termina 'migrare', što znači 'seliti se', 'doseliti' i/ili 'odseliti', što predstavlja zbirni pojam za različite procese koji su uočeni u prirodi i zajednicama živih bića, uključujući i ljudsko društvo. Tako ćemo ga kao pojam naći u područjima stvarnosti što ih proučavaju zasebne discipline kao što su astronomija, biologija, medicina, kemija, genetika, geologija, informacijska tehnika, seizmika, botanika i subatomska fizika, ali nas ovdje i danas naravno isključivo zanima sociološko- kulturološki aspekt koji se tiče jednog posebnog slučaja u europskom društvu: migracijâ glazbenika u hrvatskim povijesnim zemljama od početka 17. do kraja 19. stoljeća. Pritom ćemo razmatrati i općenite dimenzije tzv. kulturnog transfera kao popratne i važne komponente migracijskih procesa. U razmatranje će se uzeti u obzir dulja ili trajna promjena boravišta kako onih glazbenika koji su došli kao imigranti na teritorije hrvatskih povijesnih zemalja tako i onih koji su kao emigranti otišli izvan regionalnih ili nacionalnog boravišta u kojem su rođeni. Tzv. unutarnje migracije unutar pojedinih hrvatskih regija (odnosno povijesnih zemalja) ili nacionalnog teritorija neće se u ovome izlaganju uzimati u obzir, jer bi to za ovu priliku neprimjereno proširilo područje istraživanja. Hrvatske povijesne zemlje čitavo su razdoblje od 17. do pred kraj 19. stoljeća proživjele većim dijelom kao regije pod političkom i administrativnom dominacijom i društveno-kulturnim utjecajima drugih većih državnih tvorevina: uža Hrvatska i Slavonija u cjelini u okvirima Habsburške monarhije, veći dijelovi Istre i Dalmacije u okvirima Venecije do njezina pada krajem 18. stoljeća, a jedino je Dubrovačka Republika bila samostalna do početka 19. stoljeća kada je nakon 1815. i ona inkorporirana u Habsburško carstvo. U članku se detaljnije raspravlja o pojedinačnim slučajevima imigracije najistaknutijih glazbenika (u lokalnim razmjerima) i izraditi pokušaj njihove moguće tipologije: 1) u Dalmaciju tijekom 17. stoljeća Tomasa Cecchinija, Gabriela Pulitija i Gaetana de Stephanisa, tijekom 18. stoljeća Carla Antonija Naglija i Benedetta Pellizzarija te u 19. stoljeću Tomasa Restija te Marca i Giuseppea Lamperinija, Domenica Baroccija, Alberta Visettija, Giuseppea Antonija Visentinija, Eligija Bonamicija ; 2) u užu Hrvatsku u 18. stoljeću Ivana Wernera, Jana Křtitela Vanhala i Johanna Pleyela, te u 19. stoljeću Georga Carla Wiesner-Morgensterna. Dvostruko brojniji emigracijski slučajevi glazbenika rođenih u hrvatskim povijesnim zemljama obuhvatit će: 1) u 17. stoljeću: Ivana Lukačića, Vinka Jelića, Damiana Nembrija, Atanazija Grgičevića-Jurjevića, Jurja Križanića, Kristofora Ivanovića i Đuru Baglivija ; 2) u 18. stoljeću: Tomu Kovačevića, Vladislava Menčetića, Stephana N. Spadinu, Giuseppea Michelea Stratica, Paola Serru, Josipa Franju Domina i Petra Nakića ; 3) u 19. stoljeću: Antuna Sorkočevića, Tomasa Restija, Dragutina Turányija, Franju Krežmu, Milku Trninu, Ilmu Mursku, Emu Vizjak de Nicolesco, Matildu Mallinger, Josipa Kašmana, te kao zaseban slučaj Ivana Zajca. Na posljetku, iznosi se mišljenje da se hrvatski glazbeno-umjetnički identitet u navedenom razdoblju stvarao u obliku stalnog osciliranja između tradicije i inovacije, pri čemu su inovativna načela kao pozitivni faktor bila dijelom uvođena upravo imigracijskim glazbeno-kulturnim transferima. S druge strane, iako su pretežno društveno uvjetovane emigracijske pojave kao odljev 'glazbenih mozgova' imale u cjelini negativan učinak zbog osiromašenja emitivnih glazbenih kultura, na individualnom planu odlazak talentiranih pojedinaca predstavljao je za njih osobno nesumnjivo proširenje vlastite umjetničke slobode i puniju realizaciju njihovih stvaralačkih potencijala, što se u pojedinim slučajevima (npr. Lukačić, Nakić, Krežma, Trnina, Zajc) pokazalo i kao povratno kvalitativno dinamiziranje hrvatske glazbeno- kulturne scene.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA