Naslov
Salmoneloze u Županiji splitsko-dalmatinskoj
(Salmoneloses in Split - Dalmatia County)

Autori
Babić-Erceg, Andrea ; Tonkić, Marija ; Erceg, Marijan ; Barišić, Zvonimir ; Sikirić, Zrinka ; Borzić, Elmica ; Zoranić, Vinko ; Kaliterna, Vanja ; Carev, Merica ; Šiško-Kraljević, Katarina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Knjiga sažetaka Prvog hrvatskog kongresa preventivne medicine i unapređenja zdravlja / - Zagreb : Hrvatski zavod za javno zdravstvo i ŠNZ "A. Štampar", 2003, 60-60

Skup
Prvi hrvatski kongres preventivne medicine i unapređenja zdravlja s međunarodnim sudjelovanjem: Strategija preventive za 21. stoljeće.

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 26.11.2003. - 29.11.2003

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
salmoneloza ; Splitsko-dalmatinska županija
(salmonelosis ; Split and Dalmatia County)

Sažetak
Cilj: Prikazati raspodjelu izoliranih serotipova Salmonella spp. i odrediti njihovu otpomost prema antibioticima u razdoblju od 1998-2002. godine te ih usporediti s rezultatima iz 1975. godine i podacima međunarodne mreže za nadzor nad salmonelama. Metode: Izolacija salmonela vršena je standardnom metodom. Serotipizacija je obavljena metodom aglutinacije sa specifičnim antiserumima prema Kauffman-White shemi. Osjetljivost prema antibioticima ispitana je Kirby-Bauer disk-difuzijskom metodom. Rezultati: U periodu od 5 godina pregledano je 34345 bolesničkih stolica u Zavodu za javno zdravstvo Županije splitsko-dalmatinske. Od 6665 (19, 4%) pozitivnih uzoraka, 5478 (82, 19) je bilo pozitivno na salmonele. Tijekom promatranih 5 godina broj izoliranih salmonela u prosjeku je iznosio 1095 godisnje. Dokazano je 30 razlicitih serotipova. Najčešća je S.enterica serotip Enteritidis (84, 81%), a slijede S.enterica serotip Typhimurium (5, 48%) i S. Heidelberg (2, 17%). Također su dokazani neki, u našoj populaciji inaće rijetki serotipovi npr.Leith, Zaiman, Stanleyville, Akanji i Bareilly. Rezultati serotipizacije sukladni su onima međunarodne mreže za nadzor nadIsalmonelama. Otpomost na ampicilin iznosi 2, 26%, na sulfametoksazole/trimetoprim 0, 24% dok nije zabilježena prema ciprofloksacinu, ceftriaksonu i ceftazidimu. Prerna nalidiksicnoj kiselini otpomo je 13% sojeva. Najveću otpornost pokazuje S.enterica serotip Typhimurium. U Kliničkoj bolnici Split u istom je razdoblju na salmonele bilo pozitivno 20 hemokultura, 12 urina, 4 punktata, 2 gnojna sadrzaja i 1 rana. Među serotipovima dominira S.enterica serotip Enteritididis, a rjeđi su Typhimurium, Derby i Typhi. Usporedbom sa izolatima iz 1975. godine uočava se porast broja izolata iz fecesa i obriska rektuma, a pad broja izolata iz hemokultura, likvora I urina. Znatno se promjenila i učestalost pojedinih serotipova. 1975. godine najčešća je bila S.Wien (53, 33%), slijede S.Abony i S.Saint paul, dok je danas najčešća S.Enteritidis bila na 4. mjestu s učestalošću od 5, 25%. Zaključak: Najčešći serotip je S.enterica serotip Enteritidis i u nas i u svijetu. To se objasnjava njenom maksimalnom prilagodljivošću na parazitizam u svih životinjskih vrsta u čijim se crijevima moze dugo održavati i lako prenositi s jedne jedinke na drugu. Pojava rijetkih serotipova kao i promijenjena učestalost pojedinih serotipova u razdoblju od 27 godina vjerojatno je posljedica konzumiranja uvoznih prehrambenih proizvoda i sve većeg broja medunarodnih putovanja.I Otpornost prema antibioticima je niska (ampicilin, sulfametoksazol / trimetoprim) ili je uopće nema (ciprofloksacin, ceftriakson, ceftazidim).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA