Naslov
Kompleksni pojmovi kao determinatori prijedložnog značenja na primjeru talijanskih prostornih prijedloga
(Complex Concepts as Determinators of Prepositional Meaning: The Case of Italian Spatial Prepositions)

Autori
Bjelobaba, Saša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Značenje u jeziku - od individualnoga do kolektivnoga. Knjiga sažetaka // Meaning in Language – From Individual to Collective. Book of Abstracts / Matešić, Mihaela ; Nigoević, Magdalena - Rijeka : Srednja Europa ; Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku (HDPL), 2019, 25-25

ISBN
978-953-8281-00-6

Skup
XXXIII. međunarodni znanstveni skup HDPL-a "Značenje u jeziku – od individualnoga do kolektivnoga"

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 16.05.2019. - 18.05.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
kompleksni pojmovi ; talijanski prostorni prijedlozi ; polisemija
(complex concepts ; Italian spatial prepositions ; polysemy)

Sažetak
Koristeći rezultate kvalitativne semantičke analize provedene na korpusu talijanskih prostornih prijedloga, autor zagovara tezu da je najprikladniji način za objašnjenje prijedložnih značenja (koja često manifestiraju raznolikost i unutar same prostorne domene) postuliranje kompleksnih pojmova koji ih određuju, a u sebi obuhvaćaju i funkcionalne i prostorne odrednice. Te su značenjske sastavnice (osobine) ustrojene prema Wittgensteinovom načelu obiteljskih sličnosti, a predjezični i holistički karakter kompleksnih pojmova (Vandeloise 1986, 1990, 2008) omogućuje govornicima korištenje istog oblika za kodiranje izazito širokog raspona srodnih, ali ne potpuno jednakih prostornih odnosa. Štoviše, spomenute su heterogene pojmovne strukture dostupne govornicima kao cjeline i u situacijama u kojima nije aktualizirana svaka pripadna sastavnica. Ova se kohezivnost tumači funkcionalnom naravi većine sastavnica, što podrazumijeva njihovu međusobnu uključivost koja se temelji na asocijacijskim vezama između pojedinih osobina (značenjskih sastavnica), pa su one tako raspoređene u čvrste snopove koji postoje u govornikovom mentalnom leksikonu kao cjeline, a ne kao odjelita značenja. Zahvaljujući pragmatičkim čimbenicima, tj. govornikovom utjelovljenom znanju o svijetu i prostoru (Žic Fuchs 1991, 2009), korištenjem tako ograničene skupine leksema kao što su prijedlozi, moguće je izreći izrazito širok raspon prostornih odnosa. Nadalje, autor predlaže novi način simboličkog prikazivanja kompleksnih pojmova kao tipova i njihovih kontekstualnih varijajacija kao varijanti. U tu svrhu predlaže lik hobotnice kao simbol za kompleksnost prijedložnog značenja, pri čemu njezini krakovi simboliziraju aktualizirane (tamnosiva nijansa) i neaktualizirane osobine (svjetlosiva nijansa) koje su pripadne određujućem kompleksnom pojmu. Zahvaljujući svom simboličkom karakteru, ovakav bi način prikazivanja (čija je svrha prvensteno heurističke naravi) trebao otkloniti mogućnost pripisivanja kognitivne vrijednosti dvodimenzionalnom grafičkom rješenju (Vandeloise 1990, Sandra i Rice 1995), što se često događa u slučaju mrežnih modela. Analogna struktura simbola kojima se prikazuju kompleksni pojmovi kao tipovi i onih kojima se prikazuju kontekstualne elaboracije kao varijante, ukazuju na prividnost dispariteta između pojmovne i leksičke polisemije, odnosno ističe potpunu kompatibilnost kompleksnih pojmova i značenja prijedloga kao polisemnih leksema.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA