Pregled bibliografske jedinice broj: 1050447
Polielektrolitni višeslojevi – određivanje adsorpcijskih parametara primjenom Ohshiminog modela
Polielektrolitni višeslojevi – određivanje adsorpcijskih parametara primjenom Ohshiminog modela // VII. hrvatski simpozij o kemiji i tehnologiji makromolekula: Eko-dizajn za kružno gospodarstvo / Vidović, Elvira (ur.).
Zagreb: Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI), 2019. str. 8-8 (poster, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 1050447 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Polielektrolitni višeslojevi – određivanje
adsorpcijskih parametara primjenom Ohshiminog
modela
(Polyelectrolyte multilayers – evaluation of
adsorption parameters using Ohshima model)
Autori
Bertović, Katarina ; Kovačević, Davor
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
ISBN
978-953-6894-70-3
Skup
VII. hrvatski simpozij o kemiji i tehnologiji makromolekula: Eko-dizajn za kružno gospodarstvo
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 27.09.2019
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
polielektrolitni višeslojevi, cerijev oksid, Ohshima model
(polyelectrolyte multilayers, cerium oksid, Ohshima model)
Sažetak
Nanomaterijali poput titanijeva(IV) oksida (TiO2) i cerijeva(IV) oksida (CeO2) intenzivno se istražuju u znanosti o materijalima zbog njihove primjene u medicini, tehnologiji i biološkim sustavima. Primjena CeO2 temelji se prvenstveno na njegovim katalitičkim i biomimetičkim svojstvima dok TiO2 pokazuje fotokatalitičku aktivnost. Potencijalne primjene takvih materijala zahtijevaju stabilan i disperzan sustav koji je moguće ostvariti ireverzibilnom adsorpcijom polielektrolita [1]. Uzastopnom adsorpcijom suprotno nabijenih polielektrolita nastaju polielektrolitni višeslojevi koji se u posljednje vrijeme intenzivno istražuju u svrhu funkcionalizacije i modifikacije površina [2], ali i tvorbe šupljih sfera čija je primjena u medicini. Međutim, adsorpciju polielektrolita na površinu nanočestica nije moguće opisati jednostavnim modelima. Jedan od načina određivanja adsorpcijske gustoće je i modificiranim Ohshiminim modelom [3] koji uvodi elektroforetsku mekoću i gustoću naboja u difuznom sloju kao nove parametre adsorpcije polielektrolita na tvrde sfere poput nanočestica TiO2 i CeO2. Prema Ohshiminom modelu ionska jakost otopine, elektroforetska mekoća i gustoća naboja sloja polielektrolita povezane su s elektroforetskom pokretljivošću. Adsorpcijska gustoća određena je gustoćom naboja sloja polielektrolita i veličinom nanočestica prekrivenih polielektrolitnim mono/višeslojem, dok je dokaz adsorpcije polielektrolita promjena predznaka elektroforetske pokretljivosti ovisno o naboju polielektrolita. Nakon što je prethodno pokazano [4] da se Ohshimin model može uspješno primijeniti za interpretaciju adsorpcije poli(natrijev 4-stirensulfonata) (PSS) na površinu CeO2, isti model je po prvi put primijenjen i za karakterizaciju nastajanja polielektrolitnog višesloja. Polielektrolitni višesloj u ovom se radu sastoji od jakih polielektrolita i to negativno nabijenog PSS-a te pozitivno nabijenog poli(dialildimetilamonijeva) klorida.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kemija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb