Naslov
Sigurnost u antičkom Rimu
(Security in the ancient Rome)

Autori
Matijević, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Security of historical cities. Challenges of Tourism.

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 16.03.2018. - 17.03.2018

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Rim, sigurnost, zločini, neredi
(Rome, security, crimes, riots)

Sažetak
Grad Rim je na vrhuncu svoje moći između 1. st. pr. Krista i 2. st. n. Krista imao milijun stanovnika koji su svakodnevno bili izloženi različitim opasnostima. Najveća od njih bili su požari što je car August pokušao spriječiti osnivanjem protupožarnih postrojbi koje ipak nisu bile u stanju suzbiti veliku vatrenu stihiju 64. godine kada su uništene dvije trećine grada. Osim toga, Rim je u prosjeku svakih dvadesetak godina pogađala velika poplava uzrokovana izlijevanjem Tibera što je dovodilo do uništavanja mnogobrojnih građevina, širenja bolesti i gubitaka ljudskih života. Ulice su bile opasne jer su njima tekle fekalne vode, ležale poluraspadnute životinje, a katkada i ljudska tijela. Tijekom noći nisu osvjetljavane pa su se aristokrati sa večernjih zabava vraćali u pratnji svojih naoružanih robova da ih zaštite od pljačkaša. Pjesnik Juvenal (1. st. n. Krista) u svojim Satirama piše da se „možda možete smatrati budalom ako odete na večeru, a da prije niste napisali oporuku“. Često je nasilna masa znala raskomadati ljude za koje se držalo da su počinili neki teški zločin. Tako je 82. pr. Krista namjesnika provincije Afrike u njegovoj kući živog spalila grupa nezadovoljnika što nije dovelo do odmazde lokalnih vlasti jer se smatralo da je takav kraj zaslužio. Sigurnost u Rimu popravila se nakon Augustovog doba kada su osim protupožarnih postrojbi u njemu boravile Pretorijanske i Gradske kohorte. Nisu postojale policijske snage pa su pojedinci samostalno štitili sebe i svoje vlasništvo, a ako su bili žrtve nekoga zločina morali su uhvatiti počinitelja i dovesti ga pred gradske dužnosnike. Država nije mnogo intervenirala u pitanjima zločina među pojedincima, ali se uključivala kada je netko radio protiv države, pogotovo ako je bila riječ o izdaji. Dokaze o ugrožavanju osobne i opće sigurnosti iz Grada Rima upotpunjuju i neki iz Egipta, Pompeja i Konstantinopola gdje su, primjerice, potvrđena masovna ubojstva, tučnjave i neredi na sportskim priredbama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA