Naslov
Tako je govorio “mudri Fitagora” : ribanje i humanističko “prigovaranje”
(Thus Spoke the “wise Fitagora”: fishing and humanist “conversations”)

Autori
Čale, Morana

Izvornik
Književna smotra : časopis za svjetsku književnost (0455-0463) 51 (2019), 194 (4); 17-39

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Petar Hektorović ; Ribanje i ribarsko prigovaranje ; Pitagora ; pitagorejska „bašćina“ ; novoplatonizam ; pitagorejski simboli ; akousmata ; Zlatni stihovi ; Carmina aurea ; citatnost ; Leon Battista Alberti ; Erazmo Roterdamski ; mediocritas ; concinnitas
(Petar Hektorović ; Fishing and Fishermen’s Talk ; Pythagoras ; Pythagorean tradition ; neo-Platonism ; Pythagorean symbols ; akousmata ; Carmina aurea ; The Golden Verses ; citation ; Leon Battista Alberti ; Erasmus of Rotterdam ; mediocritas ; concinnitas)

Sažetak
U dugom popisu zagonetnih savjeta za razborit život što ga u Ribanju i ribarskom prigovaranju iznosi ribar Paskoj izrijekom ga pripisujući Pitagori (usp. Ribanje… 1045–1064) Nestor Petrovski (1901) razabire takozvane Pitagorine simbole preuzete iz Života i mišljenja istaknutih filozofa Diogena Laertija. Humanistička obaviještenost priprostoga fikcijskog ribara uzorak je začudnog postupka kojim Hektorović likovima neukih pučana pripisuje govor pun eruditskih citata, književnoj povijesti poznatih zaslugom Petrovskoga i Johanne Teutschmann (1971). U članku se ta neobičnost teksta razmatra u kontekstu običaja Hektorovićevih proučavatelja, protiv kojega polemizira Tomislav Bogdan (2015. odnosno 2017), da Ribanje proglašavaju realističnim putopisom, pozivajući se na znamenito mjesto poslanice Pelegrinoviću na kojemu autor tvrdi kako su sve riječi u njegovu djelu istinite. U radu se predlaže da se Hektorovićev pojam istinitosti protumači kao priznanje citatnosti, a spjev kao svojevrsna zagonetka za čitatelja. U nastavku se istražuje na koje se načine u Ribanju očituju velika omiljenost spomenutih simbola među talijanskim i europskim humanistima i raširena sklonost paremiologiji i uopće gnomskim oblicima te se proširuju uvidi Petrovskoga i Teutschmann. Posebna pozornost posvećuje se Hektorovićevim uputama na humanističke vrijednosti, prije svega mediocritas i concinnitas. Među djelima mnoštva prethodnika koji su se bavili Pitagorinim simbolima i pitagorejskom predajom, s tekstom hvarskoga pisca u članku se povezuju sastavak Convelata iz zbirke Intercoenales Leona Battiste Albertija, Albertijevi dijalozi O obitelji i De iciarchia i rasprava De re aedificatoria te Erazmova Adagia. Zatim se iznosi i obrazlaže pretpostavka da se pri konstrukciji teksta, zbivanja i likova u Ribanju Hektorović poslužio još jednim pitagorejskim apokrifom, Zlatnim stihovima (Carmina aurea), koji je Europom kolao prije svega zahvaljujući Aurispinu prijevodu (1447) komentara spomenutoga sastavka koji je u 5. stoljeću sročio neoplatonist Hijeroklo iz Aleksandrije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Znanost o umjetnosti, Književnost

POVEZANOST RADA