Pregled bibliografske jedinice broj: 1047563
Psihotrauma i Aspergerov sindrom
Psihotrauma i Aspergerov sindrom // Psihička trauma – trag koji slijedi generacije
Opatija, Hrvatska, 2019. str. 70-70 (poster, nije recenziran, sažetak, ostalo)
CROSBI ID: 1047563 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Psihotrauma i Aspergerov sindrom
(Psychotrauma and Asperger's Syndrome)
Autori
Greguraš, Stjepan ; Kušević, Zorana ; Zorić, Veronika Nives
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo
Izvornik
Psihička trauma – trag koji slijedi generacije
/ - , 2019, 70-70
Skup
2. hrvatski kongres o psihotraumi s međunarodnim sudjelovanjem: Psihička trauma – trag koji slijedi generacije
Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 07.11.2019. - 09.11.2019
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
Psihotrauma, Aspergerov sindrom, psihoterapija
(Psychotrauma, Asperger's Syndrome, Psychotherapy)
Sažetak
Djeca s Aspergerovim sindromom, koji je karakteriziran značajnim teškoćama u socijalnoj interakciji te specifičnim interesima i aktivnostima, znatno teže prorađuju traumu. U radu je prikazana psihoterapija dječaka koji je proživio multiple traume u obiteljskom i školskom okruženju. Dijete pohađa nastavu uz asistenta i individualizirani pristup. Pozitivan obiteljski hereditet, kronična maritalna problematika roditelja, multiplicitet trauma u barem dva esencijalna socijalna okruženja te osnovna dijagnoza Sy Asperger otežavali su psihoterapijski progres. Redovitost settinga, kombinacija individualne i grupne psihoterapije (naglasak na socijalizaciji) te inteligencija dječaka uz visoku motiviranost i suradnju roditelja, kao i odsutnost druge psihopatologije osim smetnji učenja, koje su u dječjoj psihijatriji dijagnostička kategorija, činili su pozitivne čimbenike u terapiji. Jedan od fokusa u psihoterapijskom radu bio je usmjeren prepoznavanju interpersonalnih odnosa i produbljenju empatije, kao i korekciji splitinga, integraciji pozitivnih i negativnih iskustava uz korekciju lažnog selfa koji je prisutan u dječaka. Neredovitost dolazaka zbog poteškoća u svladavanju školskog gradiva otežavali su psihoterapijski napredak koji je zbog toga bio značajno usporen i manji od očekivanog. Progresija i regresija psihoterapijskog procesa se kod ovakve djece može pratiti i kroz analizu crteža, kao odlično dijagnostičko i terapijsko sredstvo, a kod djece s lošijom socijalizacijom i slabijim verbalnim sposobnostima gotovo je nezaobilazna tehnika. Prikazana je važnost settinga u psihoterapijskom radu koji je bio analitički orijentiran.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Medicinski fakultet, Zagreb,
Klinički bolnički centar Zagreb
Profili:
Zorana Kušević
(autor)