Naslov
Digitalna demencija kao uzrok preuranjenog kognitivnog urušavanja
(Digital dementia as a cause of premature cognitive impairment)

Autori
Šimić, Goran

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, ostalo, ostalo

Skup
Javne tribine Europskog doma Hrvatska

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 11.05.2017

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
digitalna demencija ;
(digital dementia ;)

Sažetak
U posljednjih nekoliko godina u tehnološki visoko razvijenim zemljama poput Južne Koreje (2012. g. je 67% mladih bilo više od 7h/dnevno na internetu) primjećeno je kako kod mladih osoba koje se pretjerano oslanjaju na digitalne tehnologije dolazi do preuranjenog kognitivnog urušavanja. To je stanje karakterizirano dramatičnim smanjenjem stupnja pozornosti i kratkoročnog pamćenja (zbog čega je slabi i dugoročno pamćenje), napose radnog pamćenja što se rabi za kognitivne zadatke planiranja i radnje koje uključuju odgodu u izvršavanju. Za navedene je promjene u istoimenoj knjizi njemački neuroznanstvenik Manfred Spitzer 2012. godine skovao termin digitalna demencija (njem. Digitale Demenz). S obzirom na enormni porast uporabe digitalnih tehnologija u svakodnevnom životu u cijelome svijetu, sve se više uviđa neophodnost iznalaženja i uvođenja protumjera za borbu protiv digitalne demencije i negativnih posljedica pretjerane uporabe digitalnih tehnologija / interneta na kvalitetu života. Ciljevi izlaganja su mi bili sljedeći: 1. Osvijestiti činjenicu da se pod sigurnim korištenjem interneta ne bi trebala podrazumijevati samo privatnost i osobna sigurnost u smislu zaštite podataka ; važno je razumjeti sve implikacije i posljedice našeg online života na to kako se ponašamo, na naš sustav vrijednosti, te cjelokupno mentalno i fizičko zdravlje, 2. Istaknuti (još uvijek ograničene) dosadašnje spoznaje iz područja neuroznanosti o tome kako uporaba interneta i interaktivnih digitalnih tehnologija utječe na razmišljanje, stavove i ponašanja mladih ljudi i djece te 3. Naglasiti da je radi boljeg razumijevanja te obuzdavanja štetnih posljedica pretjerane uporabe digitalnih tehnologija potrebno provesti detaljna daljnja istraživanja i u našoj zemlji, a koja će nam dati okvir za predlaganje smjernice za njihovu racionalnu uporabu (na način da se tehnologija prilagodi čovjeku, a ne da čovjek postane rob vlastitog oruđa). Neki od najvažnjih zaključaka izlaganja su sljedeći: 1. Niti jedna vrst tehnologije nije sama po sebi dobra ili loša, već to zavisi od toga tko ju, zašto, kako i koliko dugo koristi, 2. Mrežne stranice i internetska komunikacija su izvori posebnog rizika za djecu, a rizik je to veći što su djeca mlađa, 3. Uporaba interneta postaje problematična kad počne ometati normalan svakodnevni život (ovisnost, nasilje, zlostavljanje), 4. Iako nisu poznati točni mehanizmi (aktivacija mozgovnog sustava nagrade/ugode) koji dovode do promjena u ponašanju i stvaraju ovisnost, poznato je da je igranje nasilnih igrica u mlađoj životnoj dobi također povezano sa smanjenjem empatije i latentnim agresivnim ponašanjem (djeca uče ono što vide, pa reprezentacija "poželjnog" cilja ili određenog oblika ponašanja može nastati isključivo kao posljedica igranja igrice tj. i bez stvarne "poduke"), 5. Internet je vrijedan izvor podataka za učenje, ali njegova uporaba u školi zbog ometanja pozornosti donosi više štete nego koristi, 6. Prekomjerna uporaba pametnih telefona, napose igranje igrica po noći u krevetu, dovodi do poremećaja spavanja koji negativno interferiraju s konsolidacijom prethodno usvojenih sadržaja, kao i s učenjem budućih, 7. Igranje igrica više od 3 sata na dan dokazano je povezano sa slabljenjem vida, 8. Nadomještanje stvarnih socijalnih kontakata virtualnim kod djece dovodi do disfunkcionalnog emocionalnog razvitka i smanjenja suosjećanja i tolerancije (što je dijete mlađe to je taj učinak veći) te povećava učestalost agresivnih oblika ponašanja - verbalnog i fizičkog nasilja, kao i vršnjačkog nasilja na mreži (cyberbullyinga). Zbog svega navedenoga, učitelji, roditelji i djeca trebaju o svemu tome razgovarati i odlučiti kako je u pojedinoj situaciji najbolje postupiti (nije smisao na silu spriječiti određeno ponašanje koje nam se čini nepoželjno, nego uočiti koji su uzroci doveli do takvog ponašanja i onda pokušati djelovati tako da otklonimo ili umanjimo utjecaj tih uzroka).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija, Kliničke medicinske znanosti, Psihologija, Pedagogija, Kognitivna znanost (prirodne, tehničke, biomedicina i zdravstvo, društvene i humanističke znanosti)

POVEZANOST RADA