Naslov
Gravesova bolest u djece – dvojbe i iskustva u liječenju
(Graves' disease in children - doubts and experiences in treatment)

Autori
Škrabić, Veselin ; Unić, Ivana ; Bilalić, Samira ; Škrabić, Roko ; Šimunović, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
PAEDIATRIA CROATICA / - , 2016, 110-110

Skup
XII. kongres Hrvatskog pedijatrijskog društva

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 13.10.2016. - 16.10.2016

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
adolescenti ; djeca ; Gravesova bolest
(adolescents ; children ; Graves disease)

Sažetak
Uvod: Gravesova bolest (GB) manifestira se šarolikim kliničkim znakovima hipermetaboličkog stanja. Katkad nije jednostavno razlikovati tireotoksikozu i GB, jer se klinički preklapaju. Odabir načina liječenja GB-a složen je proces. Rezultate praćenja i liječenja djece i adolescenata s GB-om dijagnosticiranih u razdoblju od 2002. do 2016. u Klinici za dječje bolesti KBC-a Split usporedili smo s iskustvima iz literature. Antitireoidni lijekovi (ATL) su prvi terapijski izbor. Prednost ATL-a u odnosu na radiojodnu terapiju (RAI) i tireoidektomiju je obnavljanje ravnoteže osi hipotalamus - hipofi za – štitnjača. Primjena ATL-a – propiltiouracila je od 2010. zabranjena zbog hepatotoksičnosti sa zatajenjem jetre. Remisija u pedijatrijskih bolesnika postiže se u manje od 30% slučajeva, a prediktivni faktori za postizanje remisije su dob, veličina strume i razina antitijela na TSH receptore. Metoda defi nitivnog zbrinjavanja trebala bi se razmotriti nakon najduže 24 mjeseca od manifestacije GB-a. RAI se predlaže nakon dobi od 10 godina, jer se na taj način smanjuje rizik razvoja malignih stanja. Tireoidektomija je indicirana kod izraženog GB-a i u bolesnika s većim volumenom štitnjače. Metode: Retrospektivna analiza podataka, pregled relevantne literature, služeći se PubMedom i drugim publiciranim materijalima. Rezultati: Na Klinici za dječje bolesti KBC Split u četrnaestogodišnjem razdoblju liječili smo 41-og bolesnika s GB-om. Remisiju smo uočili u 12/41 bolesnika (29, 2%) s GB- om, a relaps u 4/12 (30%). RAI je primijenjen u 3/41 (7, 5%) bolesnika, tireoidektomija u njih 13/41 (32%). Razgovor o prednostima i rizicima predloženih terapijskih izbora u bolesnika s GB-om je poželjan i nužan. Zaključak: Zapažanja u 14-godišnjem razdoblju su nas navela na odluku da moramo poticati roditelje bolesnika s GB-om na bržu odluku o defi nitivnom zbrinjavanju, posebno one s malom mogućnošću za postizanje remisije, one kod kojih se ATL-i primjenjuju duže od godine dana te bolesnike nakon prvog relapsa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA