Pregled bibliografske jedinice broj: 1046803
Mehanizam ranog upozorenja – uloga nacionalnih parlamenata u zakonodavnom procesu Europske unije s posebnim osvrtom na načelo supsidijarnosti
Mehanizam ranog upozorenja – uloga nacionalnih parlamenata u zakonodavnom procesu Europske unije s posebnim osvrtom na načelo supsidijarnosti // Harmonius: Journal of legal and social studies in South East Europe, 8 (2019), 480-499 (recenziran, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 1046803 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Mehanizam ranog upozorenja – uloga nacionalnih parlamenata u zakonodavnom procesu Europske unije s posebnim osvrtom na načelo supsidijarnosti
(Early warning mechanism - the role of the national parliaments in the EU legislative procedure with special emphassis on the subsidiarity principle)
Autori
Petrašević, Tunjica ; Ćosić, Romana
Izvornik
Harmonius: Journal of legal and social studies in South East Europe (2334-6566) 8
(2019);
480-499
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Europska unija ; Mehanizam ranog upozorenja ; Europski parlament ; Nacionalni parlament ; Načelo supsidijarnosti
(European Union ; Early warning system ; European Parliament ; National parliament ; Subsidiarity principle)
Sažetak
Odnos između europskih institucija i nacionalnih parlamenata povijesno se mijenjao, ponekad u korist, ponekad na štetu položaja i ovlasti nacionalnih parlamenata država članica. Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora (2009) nacionalni parlamenti su dobili veću i značajniju ulogu i utjecaj na zakonodavni proces Europske unije, čime je došlo do formaliziranja institucionalne suradnje između nacionalnih parlamenata i europskih institucija. Mehanizam tzv. ranog upozorenja (skraćenica: EWS od engl. early warning system) nacionalnim parlamentima daje moguć- nost aktivnog uključivanja u nadzor nad poštivanjem načela supsidijarnosti i to prije donošenja konačne odluke i usvajanja zakonodavnih akata na razini Europske unije. Cilj ovog istraživanja jest proučiti u kojoj mjeri se nacionalni parlamenti uključuju u zakonodavni proces i koliko puta su od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora i pripadajućih Protokola (uspješno) iskoristili mehanizam ranog upozorenja. U konačnici, pokušat ćemo pronaći odgovor na pitanje znači li intenzivnije uključivanje nacionalnih parlamenata usporavanje zakonodavnog postupka na razini EU ili pridonosi kvalitetnijim rješenjima koja će se lakše i bolje implementirati na razini država članica, odnosno njihovih regionalnih i lokalnih samouprava.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pravo
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- HeinOnline
