Naslov
Održivi razvoj u zaštiti kulturne baštine
(Sustainable development in cultural heretage preservation)

Autori
Ćorić, Franko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, pregledni

Knjiga
Održivi razvoj, ekolocija i poslovna etika

Urednik/ci
Ivan Koprek

Izdavač
Filozofsko-teološki Institut Družbe Isusove

Grad
Zagreb

Godina
2019

Raspon stranica
111-124

ISBN
978-953-231-176-1

Ključne riječi
održivost, kulturna baština, upravljanje kulturnim dobrima
(sustainability, cultural heritage, management)

Sažetak
Kulturna baština je neobnovljivo i ograničeno dobro. Ključno za zaštite kulturnu baštine ali i specifičnost ideje održivog razvoja unutar zaštite kulturne baštine je da se kulturna dobra mogu koristiti isključivo na kulturno prihvatljive načine koji ne ugrožavaju spomenička svojstva kulturnog dobra. Svaki put kada se konzervira ili restaurira neki predmet ili građevinu, neki dokazi njegove prošlosti će vrlo vjerojatno biti oštećeni ili uništeni, a raspon mogućih čitanja tj. značenja će se time vrlo vjerojatno smanjiti. Svaki oštećeni simbolički predmet, pak, nasuprot tome, može postati simboličan i u svom novom, izmijenjenom obliku. Uzmemo li u obzir definiciju da održivost podrazumijeva zadovoljavanje potreba i poboljšanje kvalitete života sadašnjih i budućih generacija možemo postaviti pitanje: što zadovoljavanje potreba znači u potrošačkom društvu i sve većem gomilanju bogatstva sasvim određenih kompanija i pojedinaca? Svjedoci smo da se u suvremenom ekonomskom kontekstu, nažalost, događa da gotovo ništa nije sveto: niti zaštita dostojanstva čovjeka, njegovog rada, okoliša niti povijesne baštine. No takva situacija nažalost nije nova, no zabrinjava razmjer te pojave. Novo je da virtualne ili fikcionalne stvarnosti postaju jednakovrijedne, pa čak i dragocjenije od autentičnih povijesnih i umjetničkih. Kada bi se u obzir uzimalo samo trenutne korisnike kulturnih dobara preoblikovanje bi bilo arbitrarno, a svaki tip interveniranja bi dolazio u obzir dok bi o tome postojao demokratski konsenzus. Time bi se kulturno dobro stalno krpalo i prepravljalo dok od izvornoga ne bi ostao samo sićušni djelić. Konzervatori se stoga zalažu za materijalnu i duhovnu autentičnost kulturne baštine. Načelo održivosti u konzerviranju obvezuje da se pri donošenju odluka u obzir uzme buduće naraštaje i potencijalna nova čitanja i sagledavanja, pa su konzervatori stoga suvremeni zagovornici i prošlih i budućih generacija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA