Naslov
Prva i Druga knjiga o Makabejcima
(Nije poznat)

Autori
Čatić, Ivica

Izvornik
Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije (1847-0521) 142 (2014), 1; 86-87

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Prva i druga knjiga o Makabejcima
(nisu poznate)

Sažetak
Pojam makabej, čekić, nadimak je koji je dobio Juda, treći sin svećenika Matatije (začetnika »makabejske « pobune), zbog svoje gerilske borbe protiv Antioha IV. Epifana, iz dinastije Seleukovića. Kasnije se počeo pridavati i njegovoj braći (Jonatanu, Šimunu, Eleazaru i Ivanu), a potom i drugim likovima (kao što su sedmorica braće u 2Mak 7) te napokon svima koji su sudjelovali u slavnoj pobuni protiv sirijske dinastije Seleukovića. Naziv Knjiga o Makabejcima odnosi se na 4 knjige koje dolaze pod tim imenom. Prva i Druga knjiga o Makabejcima za Židove i kršćane protestante je apokrifna, tj. ne priznaju je kanonskom – ne smatraju je tako nadahnutom od Boga da bi bila dio Svetog pisma. Međutim, Katolička Crkva je od 4. st. priznaje kanonskom knjigom i uvrštava u kanon biblijskih knjiga. Treća knjiga o Makabejcima prepričava progon Židova u Egiptu pri kraju 3. st.pr.Kr., a Četvrta je svjedočanstvo o vjeri židovske dijaspore u 1. st. poslije Kr. Treću i Četvrtu knjigu o Makabejcima i katolici smatraju apokrifnima, tj. ne priznaju im kanonicitet. Nakon smrti Aleksandra Velikog, njegovo se carstvo podijelilo među 4 vojskovođe (Antigon- Sredozemlje i središnja Azija, Kasandar-Makedonija, Ptolomej- Egipat, Lizimak-Tracija). Nakon bitke između ova 4 nasljednika, u prvi plan će iskočiti Ptolomejev general Seleuk i, pobijedivši Antigona, otpočeti vladati Babilonom i Sirijom. U Egiptu ostaje dinastija Ptolomejevića (322.-198. g.pr.Kr.) koji su bili relativno tolerantni prema Židovima i njihovoj vjeri ; čini se da su Židovi uživali isti položaj kao i u doba Perzijskog Carstva. Međutim, nakon što su ih kod izvora Jordana potukli, Palestinom počinje vladati sirijska dinastija Seleukovića (200.-63. g.pr.Kr). Zbog svojih neuspješnih borbi s Grčkom i Rimom, dužni su platiti odštetu i počinju pljačkati hramove: u Elamu nisu uspjeli, kao ni prvi puta u Jeruzalemu (2Mak 3). Pojavom Antioha IV. Epifana 169. g.pr.Kr. počinju teška vremena za Židove. On je Židovima ukinuo privilegije, pravo na obdržavanje subote, obrezanje i žrtve, oskvrnuo je Hram i u njega postavio veliki kip boga Zeusa, zaplijenio svete knjige i javno ih spalio (1Mak 1, 21-67).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA