Pregled bibliografske jedinice broj: 1043761
Logoterapija i savjest. Uloga savjesti u čovjekovoj potrazi za smislom
Logoterapija i savjest. Uloga savjesti u čovjekovoj potrazi za smislom // Fenomen savjesti. Zbornik radova Međunarodnog znanstvenog skupa Split, 21. i 22. listopada 2010.
Split: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, 2011. str. 189-211 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 1043761 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Logoterapija i savjest. Uloga savjesti u čovjekovoj potrazi za smislom
(Logotherapy and conscience. The role of conscience in man’s search for meaning)
Autori
Vidović, Boris
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Fenomen savjesti. Zbornik radova Međunarodnog znanstvenog skupa Split, 21. i 22. listopada 2010.
/ - Split : Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, 2011, 189-211
ISBN
978-953-256-042-8
Skup
Međunarodni znanstveni skup Fenomen savjesti
Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 21.10.2010. - 22.10.2010
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
Logoterapija ; savjest ; Viktor Emanuel Frankl
(logotherapy ; conscience ; Viktor Emanuel Frankl)
Sažetak
U ovom se članku nastoji objasniti uloga koju savjest ima u logoterapiji, psihoterapijskoj metodi liječenja austrijskog psihijatra Viktora Emanuela Frankla. Na temelju egzsistencijalne analize, usmjerene antropološkom proučavanju čovjeka fenomenološko-egzistencijalnom metodom, Frankl dolazi do zaključka kako je duhovna dimenzija temeljna dimenzija čovjekova postojanja, ona koja ga čini čovjekom. Upravo zbog te duhovne dimenzije nameće mu se pitanje o smislu vlastitog postojanja. Kako bi odgovorio na ovo pitanje i ispunio smisao svoga života, čovjek je upućen na ostvarivanje vrijednosti koje imaju karakter univerzalnih značenja s kojima se čovjek mora suočiti. Frankl razlikuje tri kategorije vrijednosti: stvaralačke, iskustvene i vrijednosti stava i ostvarujući ih u konkretnim životnim situacijama, ispunja smisao i ostvaruje svoju egzistenciju. Nedostatak ispunjenosti smislom stvara u čovjeku predispozicije za različite psihičke smetnje. Ono što čovjeku pomaže prepoznati smisao, jest savjest, koju Frankl definira kao organ smisla. Ona je prafenomen koji izvire iz duhovne dimenzije i koji se ne može dalje analizirati. Savjest i smisao su tako neraskidivo povezani i upućeni jedno na drugo. Značajke savjesti su intuitivnost i kreativnost, što omogućuje čovjeku da nasluti i prepozna jedinstveni smisao koji se krije u određenoj situaciji. Zbog toga je i pitanje savjesti neizostavno u promišljanjima o psihičkom zdravlju čovjeka i mogućnostima njegova liječenja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija
