Naslov
Potraga za osobnim i kolektivnim identitetom u Barakovićevoj "Vili Slovinki"
(Search for personal and collective identity in Juraj Baraković´s Vila Slovinka)

Autori
Lukežić, Irvin

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Vila, Pisnik i čatnici : zbornik radova sa znanstvenog skupa Vila Slovinka Jurja Barakovića (1614-2014) / Mrdeža Antonina, Divna - Zadar : Sveučilište u Zadru, 2017, 133-173

ISBN
978-953-331-172-2

Skup
Znanstveni skup Vila Slovinka Jurja Barakovica (1614-2014)

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska; Zadar, Hrvatska, 29.05.2014. - 31.05.2014

Vrsta sudjelovanja
Ostalo

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Juraj Baraković, hrvatska književnost, osobni identitet, kolektivni identitet
(Juraj Baraković, Croatian literature, individual identity, collective identity)

Sažetak
Pitanje koje se posebno nameće jest interpretacija Barakovićevih idées-forces, glavnih ideja koje su utjecale na buđenje piščeva, za ono doba već posve modernoga osobnoga identiteta, te kako se to potom odrazilo na viziju svekolikog kolektivnog identiteta u široj povijesnoj perspektivi. U svemu tome ključna je važnost kolektivnog nesvjesnog koje izbija na svjetlo dana u obliku osebujne mitologizacije vlastite povijesti, što se onda prenosi i u književni medij, gdje zadobiva novi i dublji smisao. Književnik je onaj koji preuzimajući, reintegrirajući i preoblikujući te mitologizacije u svoj poetski izričaj, aktivno pridonosi učvršćivanju i daljnjem razvoju kolektivnog identiteta. Ne treba smetnuti s uma da pred sobom imamo Shakespeareova suvremenika, kome nije strana hamletovska nervoza i podvojenost, čovjeka koji žudi za smislom u svijetu koji je naoko izgubio svaki smisao, svaku logiku i svaku perspektivu. Osim što se osobine manirističke poetike naziru u njegovim pjesničkom stilu, one se mogu naslutiti i u njegovoj autsajderskoj poziciji, što je tipičan sindrom manirističkoga umjetnika. Poniranje u vlastitu nutrinu moglo bi se u Barakovića povezati između ostaloga i sa sv. Augustinom, koji je prvi ukazao na takav put samospoznavanja. No, tradicionalan augustinovski uvid u vlastitu nutrinu podrazumijevao je potragu za unutarnjim susretom s Bogom, kao krajnjim ciljem. U Barakovića to, kako se čini, nije više put prema iskustvu svega u Bogu. Umjesto toga, ono što se sada susreće, to je on sam: postiže jasnoću i puninu samoprisutnosti koja mu je ranije nedostajala. To nije uvid filozofa ili teologa, već prije svega pjesnika, slobodnog i kreativnog mislioca. Potrebno je shvatiti kulturno kretanje koje je oblikovalo njegov svjetonazor i poziciju izvanvremenskog promatrača stvarnosti. Pitanje koje ostaje otvoreno jest dokle uopće možemo doprijeti u svome uvidu u taj unutrašnji Barakovićev svijet, budući da o tome nešto tek naslućujemo, ali gotovo ništa neznamo. Barakovićevo domoljublje i zauzetost za promicanje hrvatskoga jezika i danas izaziva naše duboko poštovanje, kao i u slučaju njegova sugrađanina Petra Zoranića, pisca prvoga hrvatskoga romana. On je „glas prinesen izdaleče“ koji hrabri, upućujući nas da nikada smijemo zaboraviti svoje slovinske, odnosno, harvaske korijene, te da se njima, s pravom, valja ponositi. Njegovo usvajanje pozicije oslobođenosti naspram sebe kao (samo)svjesnoga pojedinca definira ujedno nužnost poticanja kolektivne samoodgovornosti i dostojanstva. Okrećući se prema sebi osjećao je zastrašujuću unutrašnju nesigurnost. Ipak, duboki osjećaj odgovornosti koji je u sebi imao uspio je nadvladati sve njegove malodušnosti, te se on nastavio baviti rodoljubnim i inim pjesnikovanjem, premda i dalje ozbiljno sumnjajući u mogućnost da bude do kraja shvaćen, pa prema tome i na odgovarajući način slavljen. To samopreispitivanje postat će ključnom za našu kulturu, jer će pozicija radikalne refleksivnosti imati presudnu važnost za buduću narodnosnu samoosviještenost. Ono što je nekoć možda zvučalo kao nesuvislost i tlapnja, u kasnijim će vremenima biti prepoznato kao anticipacija, razboritost, vidovitost i lucidnost. Ova samosavojna pjesnička spoznaja o vrijednosti vlastitosti ne samo da nam je važna, nego je posebno aktualna upravo danas, u doba sveopće globalizacije koja ozbiljno prijeti gubitkom identiteta malim narodima, među koje se ubrajaju Hrvati. Prema tome Baraković je, okrećući se kao jedan od prvih naših domaćih pisaca prema sebstvu kao vlastitu temelju, sebstvu koje ujedno promišlja smisao i perspektive kolektivnoga povijesnoga bitka, jedan od rodonačelnika našega modernoga identiteta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Književnost

POVEZANOST RADA