Naslov
Ekspresionistička paradigma u Krležinim dramama - "Kraljevo" i "Michelangelo Buonarroti"
(Expressionist Paradigm in Krleža's Dramas - "Kraljevo" and "Michelangelo Buonarroti")

Autori
Dalmatin, Ana

Kolaboracija
CMS Collaboration

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Komparativna povijest hrvatske književnosti Zbornik radova XX. Književni kanon / Cambi, Nenad - Split : Književni krug Split, 2018, 153-164

ISBN
978-953-163-472-4

Skup
XX. međunarodni znanstveni skup Komparativna povijest hrvatske knjževnosti: književni kanon

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 28.09.2017. - 29.09.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Harold Bloom ; sekularna kanonizacija ; Predrag Brebanović ; Friedrich Nietzsche ; ekspresionizam ; Miroslav Krleža ; orgijastičan ; ekstatičan
(Harold Bloom ; secularistic canonization ; Predrag Brebanovic ; Friedrich Nietzsche ; expresionism ; Miroslav Krleza ; orgiastic ; ecstatic)

Sažetak
Uvodni se dio rada odnosi na preispitivanje radikalnoga, revizionističkoga pristupa apodiktičnosti kanona u ranim radovima Harolda Blooma, posebno teza vezanih uz sekularno- književnu, odnosno religijsku kanonizaciju. Njegova tvrdnja prema kojoj Biblija predstavlja početak kanonske tradicije, podložna je kritičkom promišljanju s književno-teorijskih, dakle sa znanstvenih i filozofskih stajališta, s obzirom da Bloom u nekim svojim postavkama ne uvažava distinkciju između mythosa i logosa. Svete knjige, pa tako i Biblija, predstavljaju objavu božanske istine, koja je apsolutna i nadumna, pa su spisi Svetoga pisma postali kanonski u trenutku kada su napisani, s obzirom da je čovjeka-autora odabrao Bog da objavi njegove nepovredive i neporecive istine koje su početak i konac svega postojećeg. Na rabinskim sinodama i crkvenim saborima nije se vršila kanonizacija biblijskih tekstova u smislu njihova estetskoga vrednovanja, propisivanja poetičkih pravila i književnih uzora, već se kanonizacija odnosila na uvrštavanje pojedinih tekstova u Stari ili Novi zavjet. Stoga se početak sekularne, odnosno književne kanonizacije ne može pripisati kanonima svetih knjiga – indijskih, judejskih ili kršćanskih ; kanonizacija je isključivo helenski i helenistički fenomen. Navodeći ogledne književne primjere (Sapha „Ljubavna strast“ i Salomon „Pjesma nad pjesmama“), koji potkrjepljuju neminovnu distinkciju između religijske i svjetovne kanonizacije, zaključuje se da kanonizacija tekstova svetih knjiga (čiju estetsku vrijednost nitko ne osporava) i kanonizacija svjetovnih tekstova ne polaze od istih premisa, te su stoga njihovi kanoni različito kodificirani. U kontekstu sagledavanja Krležinih drama iz perspektive Nietzscheove filozofije i ekspresionističke poetike, problematizira se i kanonizacija i dekanonizacija žanrova. Transkodiranje drama uključuje analizu ekspresionističke dramaturgije koja se suprotstavlja klasičnoj dramaturgiji u duhu Nietzscheovo negiranja katarze - dominantne kategorije Aristotelove definiciji tragedije. Krležine drame „Kraljevo“ i „Michelangelo Buonarroti“, s gledišta književnoga kanona, koji nije samo apodiktički arbitraran, nego je i topografska i temporalna kategorija uvjetovana estetskim previranjima, povijesno-društvenim i političko-idejnim kretanjima, više su kanonske varijable nego kanonske invarijante.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kognitivna znanost (prirodne, tehničke, biomedicina i zdravstvo, društvene i humanističke znanosti)

POVEZANOST RADA