Naslov
Prva ljubav i prva djela prvih kršćana. Interpretacija i aktualnost Pisma Crkvi u Efezu (Otk 2, 1-7)
(The First Love and Deeds of the First Christians. The Interpretation and Enduring Relevance of the Letter to the Church in Ephesus (Rev 2:1-7))

Autori
KLJAJIĆ, Stipo

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 87 (2017), 2; 417-435

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Pisma sedmerim Crkvama ; Pismo Crkvi u Efezu ; prva ljubav ; prva djela ; nikolaiti ; revnovanje
(the Letters to the Seven Churches ; the Letter to the Church in Ephesus ; first love ; first deeds ; Nicolaitans ; zealousness)

Sažetak
Posljednja knjiga novozavjetnog kanona, Knjiga Otkrivenja, nazivana je i knjigom znakova, simbola, tajni, ukratko knjigom koja, kao nijedna druga biblijska knjiga obiluje misterioznim mjestima koja još uvijek zadaju ozbiljne probleme ne samo populističkom nego i znanstvenom pristupu. Premda su znanstvena istraživanja u zadnjoj dekadi drugoga tisućljeća posvetila ozbiljnu pažnju Pismima sedmerim Crkvama, sadržanima u Otk 2 – 3, ipak su mnoga pitanja još uvijek ostala otvorenima. Jedno od njih je, svakako, i problematika vezana za Pismo Crkvi u Efezu (Otk 2, 1-7) te osobito na značenja izraza »prva ljubav« i »prva djela«, što je i glavna tema ovog članka. Budući da je Pismo Crkvi u Efezu dio veće tekstualne cjeline koju se tradicionalno naziva Pisma sedmerim Crkvama, prvo poglavlje ovog članka donosi sustavni pregled osnovnih karakteristika Pisama, odnosno govori o njihovu literarnom i povijesnom kontekstu, o njihovoj specifičnoj književnoj vrsti i strukturi. Egzegetska analiza prvog Pisma, pisma onodobno najvažnijoj maloazijskoj Crkvi, ukazuje kako je ona, s onu stranu ogromnih napora da se odupre vanjskim (progoni) i nutarnjim neprijateljima (lažni apostoli, odnosno nikolaiti) – za što je na koncu obilno i pohvaljena od »sličnoga Sinu Čovječjemu« – zaboravila na jednu ali krucijalnu stvar: na svoju prvu ljubav odnosno na prva djela. Prva ljubav i prva djela ne odnose se – kako misle neki biblijski stručnjaci – na opadanje početnog entuzijazma, odnosno na ohlađeno svjedočenje za Boga kod efeških kršćana druge i treće generacije, nego na stvarnu opasnost da se smisao kršćanskog života svede samo na borbu protiv, da odupiranje zlu postane važnijim od činjenja dobra. Drugim riječima, da se sve sile iscrpe u borbi protiv konformizma i sinkretizma, protiv suobličavanja svijetu i da mjesto ljubavi zauzme doktrinarna čistoća i lojalnost. Naime, efeški kršćani nisu odoljeli opasnosti – koja će ostati trajna opasnostza kršćane svih vremena – da im revnost za Boga i pravovjerje zauzmu mjesto temeljnog povjerenja i ljubavi. Stoga bi Kristov ukor o napuštanju prve ljubavi i zapovijed obraćenja i činjenja prvih djela, praćen prijetnjom o gubitku privilegiranog mjesta, trebalo shvatiti krajnje ozbiljno.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA