Pregled bibliografske jedinice broj: 1036567
Značaj Ljudevita Modeca u povijesti hrvatske pedagogije
Značaj Ljudevita Modeca u povijesti hrvatske pedagogije // Cris : časopis Povijesnog društva Križevci, 21 (2019), 1; 113-126 (domaća recenzija, prethodno priopćenje, znanstveni)
CROSBI ID: 1036567 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Značaj Ljudevita Modeca u povijesti hrvatske pedagogije
(The Importance of Ljudevit Modec in the History of Croatian Pedagogy)
Autori
Smiljanić, Vlatko
Izvornik
Cris : časopis Povijesnog društva Križevci (1332-2567) 21
(2019), 1;
113-126
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, prethodno priopćenje, znanstveni
Ključne riječi
Ljudevit Modec ; metodika ; povijest pedagogije ; povijest školstva ; pučko obrazovanje
(Ljudevit Modec ; teaching methodology ; history of pedagogy ; history of school education ; public education)
Sažetak
Na temelju uvida u sadržaj rukopisne ostavštine, članaka i monografija Ljudevita Modeca (1844.–1897.), u članku je istražen i obrađen Modecov značaj u povijesti hrvatske pedagogije. Modec je bio prvi moderni hrvatski metodičar. Obrazovao se na preparandiji u Pragu, što mu je omogućilo širenje modernih srednjoeuropskih pedagoških tendencija u brojnim hrvatskim gradovima, naročito u Zagrebu, Petrinji i Osijeku. Posebnost Modecova metodičkog rada očitovala se u tome što je primjenjivao teološki i herbartovski pedagoški pristup, pri čemu se češće opredjeljivao za teološki pristup. Takav pristup prepoznao je kao sredstvo za kvalitetan razvoj individualnog morala. U svojim člancima Modec je najčešće pisao o osobitostima metodike, dok je u monografijama najčešće tumačio metodičku praksu. U ovom članku ukratko su prikazana pedagoška, dakle metodička obilježja njegovih djela. Pritom ističem da je Modec prilikom poučavanja njegovao deduktivni pristup. U svojim tekstovima često je poticao na domoljublje. Uzrok tome bile su povijesno-političke okolnosti u kojima se hrvatski narod nalazio tijekom druge polovice 19. stoljeća (mađarizacija, germanizacija, centralizacija, neoapsolutizam), što je, uostalom, i uzrokovalo njegovo latentno političko usmjerenje prema Starčevićevoj Stranci prava.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pedagogija, Povijest, Obrazovne znanosti (psihologija odgoja i obrazovanja, sociologija obrazovanja, politologija obrazovanja, ekonomika obrazovanja, antropologija obrazovanja, neuroznanost i rano učenje, pedagoške discipline)
