Naslov
Tehnika prazne stolice iz perspektive psihoterapeuta
(Empty chair technique from psychotherapist's perspective)

Autori
Beuk, Petra ; Bjelajac, Adrijana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka 27. godišnje konferencije hrvatskih psihologa "Psihologija i digitalni svijet" / - , 2019, 103-103

Skup
27. godišnja konferencija hrvatskih psihologa: Psihologija i digitalni svijet

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 06.11.2019. - 09.11.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
empty chai technique, psychotherapist's perspective, process
(tehnika prazne stolice, tehnika dvije stolice, perspektiva psihoterapeuta, proces)

Sažetak
Tehnika prazne stolice jedna je od najpoznatijih tehnika unutar Gestalt psihoterapije. Najčešće se primjenjuje u radu s polaritetima i s nerazriješenim poslovima. Glavna ideja tehnike je da klijent dođe u kontakt s dijelovima ličnosti, situacijama ili drugim osobama koje odbacuje, da se identificira s odbačenim sadržajem i stvori mogućnost za njegovu ponovnu integraciju i asimilaciju. Cilj provedenog istraživanja bio je produbiti i proširiti dosadašnje spoznaje o tehnici prazne stolice i procesu unutar tehnike pri čemu smo se usmjerili na perspektivu psihoterapeuta. \r\nPodaci su prikupljeni i obrađeni primjenom kvalitativne metodologije. U istraživanju je sudjelovalo 10 psihoterapeuta s kojima su provedeni polustrukturirani dubinski intervjui. Na prikupljenim podacima provedena je tematska analiza sadržaja pri čemu je utvrđeno je šest tematskih područja: Jedna tehnika bezbroj mogućnosti, Susret praznih stolica, Kad se psihoterapeutove i klijentove ruke slože, Pogled unutar psihoterapeuta, Bolje spriječiti nego liječiti i Dvije strane medalje. Psihoterapeuti su tehniku najčešće koristili u radu s polaritetima, odnosima s drugom osobom i nedovršenim poslovima. Iz dobivenih rezultata proces unutar tehnike podijeljen je na četiri faze odnosno upoznavanje sa stranama i ulazak u uloge, dijalog strana, razrješenje/nerazrješenje i asimilacija i integracija doživljenog iskustva. Psihoterapeuti su izvještavali o širokom rasponu osjećaja i misli koje su im se javljale tijekom procesa te su smatrali da zajedno s klijentom imaju aktivnu ulogu u procesu. Nadalje, psihoterapeuti su istaknuli i negativne posljedice tehnike kao što su sram, retraumatizacija, produbljivanje konflikta i gubitak motivacije klijenta. Poznavanje klijenta i postojanje terapijskog odnosa, procjena, praćenje klijenta i prilagođavanje eksperimenta samo su neki od čimbenika koji sprječavaju negativne posljedice tehnike. Naposljetku, psihoterapeuti su smatrali kako tehnika može biti uspješna, ali da njezina uspješnost ovisi o različitim faktorima kao što su psihoterapeutova procjena, vještine praćenja i vođenja procesa te ličnost i motivacija klijenta. Dobiveni rezultati omogućavaju dublji uvid u proces unutar tehnike i što se događa s psihoterapeutom i klijentom unutar procesa. Ova saznanja mogu biti korisna psihoterapeutima prilikom vođenja i usmjeravanja procesa te u razvijanju vještina i edukaciji psihoterapeuta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA