Naslov
Da li nam se približava bakterioza vinove loze: Xanthomonas ampelina (Panag.)?
(Is the bacterium Xanthomonas ampelina (Panag.) on grapevine approaching in our country ?)

Autori
Cvjetković, Bogdan

Izvornik
Glasnik zaštite bilja (0350-1205) 32 (1982), 12; 478-479

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, kratko priopcenje, stručni

Ključne riječi
vinova loza, Xanthomonas ampelina (Panag.)
(grapevine, Xanthomonas ampelina (Panag.))

Sažetak
Da li nam se približava bakterioza vinove loze: Xanthomonas ampelina (Panag.)? Sažetak Bolest je odavno poznata u Francuskoj. Ravaz (1865-1896. g.) nazvao ju je Oleronska bolest prema lokalitetu na kojem je prvi put primijetio oboljele čokote. Bolest je poznata i u Grčkoj pod nazivom »Tsilik marasi« gdje je bakterija Xanthomonas ampelina identificirana i pravilno taksonomski smještena (Panagopoulos 1969). Italija je odavno poznavala ovu bolest, čak je opisana u blizini naše granice (Alghisi 1962) ali je tek nedavno potvrđeno njeno prisustvo odgovarajućom izolacijom Grasso S. i sur. (1979). Posljednjih godina nakon dugog zatišja u Francuskoj opet se pojavila na nekoliko lokaliteta (Hude 1981) u jačem intenzitetu.Kao što vidimo bolest je prisutna u susjednim mediteranskim zemljama. Da li je možemo očekivati kod nas? Radi poznavanja bolesti opisani su simptom. Štete se očituju na čitavoj biljci dovodeći do djelomičnog ili potpunog sušenja čokota. Na parcelama sa osjetljivim sortama, nakon više uzastopnih godina povoljnih za parazite, mogu se primijetiti uveli čokoti. Čini se da je zaraza češća na silikatnim tlima i mjestima gdje stagnira voda. Simptomi su najuočljiviji u proljeće. Već dva do tri tjedna nakon kretanja vegetacije primjećuje se da neki pupovi ostaju »gluhi« tj. ne potjeraju, pa po tome simptomu podsjeća nas na Phomopsis. Kod Phomopsisa dolazi do karakterističnog izbjeljivanja rozgve i razvoja crnih piknida a što kod bakterioze nije slučaj. Iz pojedinih pupova na zaraženom lucnju razvijaju se listovi koji su klorotični a razvoj im je usporen. Na listovima se pojavljuju uglate pjege s vodenastim rubom, a u progresiji bolesti dolazi do djelomične i potpune nekroze lista. Na mladim izbojcima tokom vegetacije na bazi se zapažaju izdužene uljano žute pjege. U početku su malo podignute, a kasnije na tim mjestima nastaju uzdužne pukotine, tkivo nekrotizira i poprima smeđu boju. Za vrijeme vlažnog vremena raspukline se brzo šire a izbojci ugibaju. Raspukline su obično dugačke 2-10 cm a široke 0, 5 cm, i dopiru sve do srži. Površinske rak rane mogu se protezati čitavom dužinom lucnja. Simptomi se najčešće manifestiraju na jednom kraku čokota. Za vrijeme suhog perioda nekroza slabo napreduje, mladice rastu usporedno i lako su lomljive. Sitne pukotine mogu se primijetiti i na nodijima. Mladice zaraženih biljaka slabo sazrijevaju. Isti tip nekroza se može javiti na peteljkama lista i peteljkovini. U takvim slučajevima listovi ranije otpadaju, a pupovi pocrne. Skidanjem lika i površinskog tkiva s rak rana uočavaju se svijetlosmeđe pruge koje se protežu duž žila u ksilemu. Između sorata postoje razlike u osjetljivosti. Tako prema zapažanjima u Francuskoj ove sorte spadaju u osjetljive: Alicante Bouchet, Ugni blanc ali i Grenache, Carignan, Macabeu Valensi. Bakterija se može unijeti u vinograd zaraženim cijepovima ili okcima kod okulacije a širi se od trsa do trsa, odnosno od parcele do parcele:

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija), Biotehnologija

POVEZANOST RADA