Naslov
Litij - zaboravljeni lijek?!
(Lithium-a forgottent drug?!)

Autori
Balenović, Ana ; Ferenčić, Valentina ; Letica Crepulja, Marina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Knjiga sažetaka 3. Riječkih dana primarne zdravstvene zaštite / - Rijeka : Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, 2019, 60-60

Skup
III. riječki dani primarne zdravstvene zaštite „Bolesnik s neurološkim i psihičkim poremećajima u obiteljskoj medicini“

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 25.10.2019. - 27.10.2019

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
litij, poremećaji raspoloženja, bipolarni poremećaj
(lithium, mood disorders, bipolar affective disorder)

Sažetak
Uvod: Litij spada u farmakoterapijsku skupinu stabilizatora raspoloženja. Učinkovit je lijek odobren za liječenje bipolarnog afektivnog poremećaja (BAP), te povratnog depresivnog poremećaja i u uporabi je već dugi niz godina. Litij ima i dokazani intrinzični antisuicidalni učinak i vrlo nisku cijenu, te predstavlja zlatni standard u liječenju BAP-a. Unatoč navedenom, primjena litija je drastično smanjena zadnjih godina čime se opravdava pitanje je li to zapravo zaboravljeni lijek. Cilj je ovog rada prikazom pacijenta s velikim depresivnim poremećajem istaknuti važnost primjene dostupnih i učinkovitih metoda liječenja koje u teškim slučajevima uključuju i primjenu litija u cilju postizanja antisuicidalnog i pojačanja antidepresivnog terapijskog učinka. Prikaz slučaja: Pacijent (42) je započeo psihijatrijski tretman bolničkim liječenjem zbog depresivnih tegoba uz anksioznost i somatizacijske tegobe. Povod pogoršanju psihičkog stanja bio je iscrpljenje na poslu, te zdravstvene tegobe sina. Unatoč provedenom liječenju antidepresivima (mirtazapin), te anksioliticima i hipnoticima koji se ordiniraju prema potrebi, psihičko stanje se ne popravlja dostatno, no pacijent inzistira na otpustu zbog obiteljskih razloga i pristaje na nastavak liječenja u Dnevnoj bolnici. Psihičko stanje se i dalje pogoršava, raspoloženje sve depresivnije, zaokupljen je katastrofizacijama, depresivnim idejama psihotične razine, idejama propasti, suicidalnim mislima. Ponovno se hospitalizira, te se uz antidepresiv mirtazapin uvede i venlafaksin u maksimalnim dozama, te antipsihotik kvetiapin koji se nakon nekoliko dana ukine, te se uvede olanzapin. Uz navedenu terapiju, pacijent je nešto mirniji, blijedi psihotična razina depresivnih ideja, ali je i dalje bez energije, volje, bez teka, jako loše kvalitete spavanja, zaokupljen besperspektivnošću, niskim samopouzdanjem zbog čega se u terapiju uvodi litij karbonat u dozi od 1200 mg dnevno. Psihičko stanje se značajno poboljšava sve do potpune remisije. U narednih dvije godine pacijent se redovito kontrolira, postupno se smanje doza antipsihotika do ukidanja, reducira doza antidepresiva na terapiju održavanja jednim lijekom, koncentracija litija u serumu redovito prati i kreće se između 0, 6 i 0, 8 mmol/l. Psihičko stanje je dobro, potpuno remitirano, dobro funkcionira obiteljski, partnerski, radno i socijalno, postao je otac još jednog djeteta. Zaključak: U liječenju duševnih bolesti, uz primjenu novijih i modernijih lijekova ne bismo trebali zaboravljati dokazano učinkovite, jeftine lijekove s kojima imamo višegodišnje iskustvo. Dobar primjer je litij karbonat u liječenju poremećaja raspoloženja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA