Naslov
Brown bear (Ursus arctos)

Autori
Huber, Đuro

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, ostalo

Knjiga
An overview of the state of biological and landscape diversity in Croatia

Urednik/ci
Radović, Jasminka

Izdavač
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske

Grad
Zagreb

Godina
1999

Raspon stranica

ISBN
953-6793-06-7

Ključne riječi
Brown bear, Ursus arctos, status, Croatia

Sažetak
Prof. dr. Đuro Huber 19. srpnja 1999. Zavod za biologiju Veterinarski fakultet Heinzelova 55 10000 Zagreb Tel. 2390-141. Fax. 214-697 E-mail: huber@mavef.vef.hr Razred: Sisavci (Mammalia) Red: Zvijeri (Carnivora) Porodica: Medvjedi (Ursidae) Rod i vrsta: Smeđi medvjed (Ursus arctos) IUCN kategorije: Različite populacije smeđih medvjeda su u vrlo različitim statusnim kategorijama. Tako su u kategoriji niskog rizika ili samo osjetljive populacije na sjeveru Sjeverne Amerike (Aljaska i Kanada) i na sjeveru Europe i Azije (Sibir). Sve populacije koje žive u južnijim dijelovima Sjeverne Amerike i Euroazije su ugrožene, pred izumiranjem ili već izumrle. Zakonski status: U Hrvatskoj je medvjed lovna vrsta i njime se gospodari prema zakonu o lovu. To jest u određenoj koliziji sa Bernskom konvencijom prema kojoj bi sve vrste velikih zvijeri u Europi trebale biti zaštićene. Prema Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske medvjed je u statusu rijetke vrste. U Hrvatskoj živi dio populacije Dinarskog masiva, a ta je, iza Karpatske, druga po veličini u Europi. U zapadnoj Europi smeđi je medvjed praktično istrijebljen, i to ga stavlja na sam vrh vrijedenosti prirodne baštine u Hrvatskoj. U Hrvatskoj smeđi medvjedi žive na oko 10.000 km2 pretežno šumovitog prostora u Dinaridima, i to u Gorskom kotaru i Lici, odnosno od Snježnika i Risnjaka preko Velike i Male Kapele do Plješevice i Velebita. Pojavljuju se i na Ćićariji, Učki i Žumberku. Procjenjuje sa da je veličina populacije oko 400 jedinki. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata brojnost medvjeda bila je višestruko manja, a rasla je do pred petnaestak godina kada se približila kapacitetu staništa i čini se da je od tada stabilna. Ograničena veličina raspoloživog staništa i velik prostor potreban za život svakog medvjeda onemogućavaju dalji rast populacije, i to uvjetuje status rijetke vrste. Oko 40 medvjeda stradava godišnje od lovnog gospodarenja i ostalih uzroka smrtnosti. Medvjedi su najveći kopneni mesožderi. U Hrvatskoj odrasle ženke imaju prosječno 100 kg, a mužjaci 150 kg, s time da poneki primjerci dosegnu i 300 kg. Iako su po tjelesnom ustrojstvu pravi mesožderi, medvjedi oko 95% svojih prehrambenih potreba zadovoljavaju biljnom hranom. Ženke u siječnju u brlogu rađaju 1 do 4 (prosječno 2.4) mladunčeta koji s majkom provedu oko 1.5 godine. Spolno su zreli u dobi od 3 do 4 godine, a u prirodi mogu doživjeti 10 do 20 godina, s time da je prosječna dob naše lovno gospodarene populacije oko 5 godina. Za život trebaju velika prostranstva, jer se mužjaci kreću na preko 200 km2, a ženke na preko 100 km2. Očuvanje staništa i prirodne prehrane bitni su uvjeti za trajni opstanak smeđih medvjeda.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA