Naslov
Psihofarmakološko i socioterapijsko liječenje bolesnika s alzheimerovom demencijom
(Psychopharmacological and socio-therapeutic treatment of patients with alzheimer's dementia)

Autori
Prološčić, Joško ; Vučić Peitl, Marija

Izvornik
Neurologia Croatica. Supplement (1331-5196) 65 (2016), 2; 126-126

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, kratko priopcenje, stručni

Ključne riječi
Alzheimerove demencije, psihofarmakološko liječenje, socioterapijsko liječenje, memantin, vortioxetina
(Alzheimer's dementia, psychopharmacological treatment, socio-therapeutic treatment, memantine, vortioxetine)

Sažetak
Cilj: Cilj ovog rada je prikazati bolesnika kod kojeg je provedeno kombinirano psihofarmakološko i socioterapijsko liječenje kroz vid dnevne bolnice. Prikaz bolesnika: Bolesnik star 68 godina, rastavljen, po zanimanju prometni tehničar, otac dvije kćerke. Živio je i radio u Njemačkoj cijeli svoj radni vijek do unatrag 5 godina kada je postavljena dijagnoza Alzheimerove demencije tijekom psihijatrijsko neurološke dijagnostike te je zbog iste otišao u invalidsku mirovinu. Po postavljenoj dijagnozi započeta je terapija memantinom u dozi od 10 mg. i trimipraminom od 25 mg dnevno bez značajnijeg terapijskog odgovora. Po dolasku u Hrvatsku bolesnik se javlja na ambulantni psihijatrijski pregled kada se kliničkim pregledom i psihologijskim testiranjem potvrđuje dijagnoza demencije te se nastavi liječenje memanitnom i uvodi vortioxetin u dozi od 5 mg dnevno. Nastavlja se liječenje i praćenje bolesnika kroz dnevnu bolnicu za dementne bolesnike, kao i druge bolesnike s organskim cerebralnim disfunkcijama koje se provodi dva puta tjedno po 6 sati. Proveden je socioterapijski program liječenja na način da je bolesnik bio uključen u socioterapiju, radno okupacionu grupu i neformalnu grupu koje vode više medicinske sestre, uz daljnju titraciju lijekova koje provodi psihijatar u vizitama, kao i edukativnu grupu. U početku liječenja u dnevnoj bolnici bolesnik je neprekidno gubio osobne stvari poput ključeva, dokumenata, mobitela i drugog, kasnio je zbog prostorne dezorijentacije na način da bi izlazio iz autobusa na pogrešnom mjestu, u bolnici nije bio u stanju pronaći odjel gdje se odvija liječenje. Uz dozu memantina od 20 mg i vortioxetina od 10 mg. dnevno nakon 2 mjeseca, bolesnik se subjektivno značajno bolje osjeća uz klinički jasne znakove boljeg pamćenja, koncentracije, boljeg rješavanja tematskih mnemotehničkih zadataka, boljeg snalaženja u prostoru, boljeg raspoloženja i boljeg socijalnog funkcioniranja kod kuće i na javnom prostoru. MMSE prije uključivanja u program dnevne bolnice bio je 20/30, a po završetku liječenja u dnevnoj bolnici 25/30. Zaključak: Kombinirano psihofarmakološko i socioterapijsko liječenje kod našeg bolesnika pokazalo se kvalitetnije u odnosu na uobičajeno ambulantno liječenje kada se bolesnika vidi daleko rjeđe i ne provode se postupci socioterapije. Ovakav vid liječenja preporučamo za većinu bolesnika oboljelih od Alzheimerove demencije blagog i srednje teškog stupnja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

Napomena
Hrvatski kongres o Alzheimerovoj bolesti (CROCAD-16) s međunarodnim sudjelovanjem i Sastanak Mediteranske Alzheimer alijanse ; 05-08.10.2016, Tučepi, Croatia

POVEZANOST RADA