Naslov
Šipračićev ljetopis - sadržaj i povijesno kritička analiza
(Šipračić’s annals - content and critical analysis)

Autori
Kovčalija, Antun

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zagreb

Datum
06.09

Godina
2019

Stranica
77

Mentor
Botica, Ivan

Ključne riječi
Andrija Šipračić ; Franjevačka provincija Bosna Srebrena ; ljetopis ; kasni srednji vijek ; rani novi vijek
(Andrija Šipračić ; Franciscan Province of Bosna Argentina, Annals ; Late Middle Ages ; Early modern period)

Sažetak
Rad raščlanjuje ljetopis fra Andrije Šipračića koji je pisan uoči provincijskog kapitula tijekom jeseni 1684. u samostanu sv. Katarine Aleksandrijske u Kreševu. Danas se čuva u samostanu sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjeski, samostanu kojem je pripadao i sam fra Andrija. Šipračićev ljetopis se nastoji sagledati kroz prizmu historiografske i književne raznorodnosti. U prvom dijelu ljetopisa autor je ukratko iznio događaje vezne za stariju prošlost Bosne. Rad se posebno dotiče autorova odnosa prema srednjovjekovnoj prošlosti Bosne, odnosa prema kralju Stjepanu Tomašu te padu Bosne pod Osmanlije. Drugi dio ljetopisa sadrži glavnu temu Šipračićeva izlaganja. Opis kapitula Bosne Srebrene na kojima su birani provincijali prate i događaji koji su obilježili prostor Bosne Srebrene kroz 17. stoljeće. Šipračićev fokus je na unutarnjem sukobu između slavonskog i bosanskog dijela Provincije. Isto tako opisuje se i unutarnji sukob za vlast u Provinciji u kojem je sudjelovao sam Šipračić. U navedenim sukobima se posebno ističu franjevci Franjo Ogramić, Nikola Ogramić (biskup), Franjo Miletić. Nadalje, rad se dotiče i Šipračićeva odnosa prema drugostima, islamu i pravoslavlju. Promatrajući bilješke koje se odnose na drugosti, zajedno s prvim dijelom ljetopisa u kojem se jasno izlažu temelji identiteta Bosne Srebrene, rad nastoji istraživati identitete prisutne na prostoru Bosne Srebrene u 17. stoljeću.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Povijest, Književnost

Napomena
Ocjena diplomskoga rada (Povjerenstvo: doc. dr. sc. Filip Galović, predsjednik ; dr. sc. Marinka Šimić, član ; dr. sc. Ivan Botica, član i mentor): "Diplomski rad Antuna Kovčalije naslovljen "Šipračićev ljetopis – sadržaj i povijesnokritička analiza" obaseže 69 računalno ispisanih stranica. Čine ga sljedeće cjeline s višepripadajućih poglavlja: 1. Uvod ; 2. Čitajući Tabulu od ministara i kapitula fra Andrije Šipračića ; 3. Struktura Šipračićeva ljetopisa ; 4. Obrada pojedinih tema, događaja i anegdota ; 5. Istraživanje identiteta ; 6. Zaključak i 7. Bibliografija. Rad, dakle, raščlanjuje ljetopis fra Andrije Šipračića koji je nastao tijekom jeseni 1684. usamostanu sv. Katarine u Kreševu. Ondje je boravio ljetopisac, brojeći posljednje mjesece kao provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene i pripremajući provincijski kapitul. Ljetopisom koji je započeo riječima "tabula od ministara i kapitula" htio je upozoriti redovničkuzajednicu na minula vremena i uprave kako bi na najbolji mogući način znali odgovoriti na izazove u budućim vremenima. Šipračić piše ljetopis u vrlo dramatičnim danima Velikoga bečkoga rata i silnih preseljenja stanovništva s jednih na druga područja. Do ljetopisa su osobito držali franjevci Bosne Srebrene pa je Šipračiću ljetopis bio zgodna izražajna, žanrovska i medijska forma. Tema je k tomu pogođena je je Šipračićev ljetopis jedanod najstarijih sačuvanih, a slabo raščlanjenih. U radu je dobro pokazana njegova historiografska i književna raznorodnost kroz pojedina poglavlja pa su pronađeni elementi kada je bio kronika, kada geste, kada anali, kada historije, kada se rabila usmena predaja, a kada su i kako uklapani pojedini književni stilovi. Pristupnik je s mentorom prije samoga pisanja transliterirao Šipračićev bosanički tekst koji je na 30 nevelikih stranica pisan jekavskim narječjem. Jezično je usto prožet ikavskim leksikom s podosta talijanizama, latinizama i turcizama. Šteta je što nije obrađen u radu. Pristupnik je uočio dvije veće sadržajne cjeline u Šipračićevu ljetopisu. Prva je retrospektivna sdogađajima veznim za stariju bosansku prošlost. Ljetopisac je u tom dijelu gotovo sakralizirao bosansko srednjovjekovlje, označivši ga zlatnim razdobljem bosanske prošlosti jer su tada franjevci imali visok ugled uz kršćanski posvećene vladare poput Stjepana Tomaša i njegove supruge bl. Katarine Kosača u društvu. Propašću Bosanskog Kraljevstva nastupila su vremena prilagođavanja osmanskoj vlasti te drukčijim pravnim i kulturološkim običajima. Šipračić je posve svjestan toga i načina održanja u takvim situacijama. Upravo je u tome bit njegova ljetopisna bilježenja. Zato se ne slaže s postupcima slavonskih franjevaca, koje naziva Prikosavci, jer teže osamostaljenju ne samo od bosanskih franjevaca nego i od osmanskih vlasti. Njihov suodnos s bosanskima, koje pak naziva Bošnjaci, zauzima najveći dio ljetopisa. Opisom kapitula s mandatima provincijske uprave na čelu s ministrom ili provincijalom Šipračić je pokazao put svoje redovničke zajednice u prošlosti. On je poprilično obilježen već spomenutim sukobom, ali i sukobom s bosanskim biskupom. Usputno, što je dobro zapaženo u radu, Šipračić bilježi odnos prema drugostima, poglavito prema islamu i osmanskoj vlasti te prema pravoslavlju. Promatrajući bilješke koje se odnose na te drugosti, zajedno s prvim dijelom ljetopisa u kojem se jasno izlažu temelji identiteta Bosne Srebrene, rad nastoji istraživati identitete prisutne na prostoru Bosne Srebrene u 17. stoljeću. Sve su te teme, događaji i anegdote obrađene u glavnoj sadržajnoj cjelini. Na kraju je rada donesen zaključak s pokušajem da se Šipračićev ljetopis promotri kao izvor za povijest dugoga trajanja. Tko su bili katolici i franjevci u srednjovjekovnoj Bosni, kakosu opstajali u ranonovovjekovnoj Bosni i što su kao vrijednost ostavili u modernoj Bosni." // Mišljenje i prijedlog tročlanoga Povjerenstva: "Ljetopisi su knjige zapisa, uglavnom povijesnoga karaktera, u kojima se događaji unose ponajčešće kronološkim nizom, a mogu sadržavati zapise različitih historiografskih žanrova. Svojevrsni su historiografski-književni amalgami u kojima se zapisivačeva svakodnevica pokušava razumjeti nizanjem činjenica iz prošlosti i događaja iz sadašnjosti. U franjevaca su Bosne Srebrene tijekom 17. i 18. st. bili veoma živi načini pisanoga izražavanja pa se smatra da ih je tada nastalo najmanje 13. Posebice treba istaći tri ljetopisa: onoga vezanoga za Fojnicu fra Nikole Lašvanina (Kronika aliti uspomena od vikova svega svijeta), onoga vezanoga za Sutjesku fra Bone Benića (Ljetopis sutješkoga samostana) te onoga vezanoga za Kreševo fra Marijana Bogdanovića (Ljetopis kreševskog samostana). Od nesumnjive je važnosti ovdje promatran ljetopis Tabula od ministara i kapitula fra Andrije Šipračića jer je jedan od najstarijih sačuvanih i koji do prošle godine nikada nije bio u cijelosti pročitan i obrađen. Riječ je o slojevitu i značajnome djelu kojemu treba prići s više aspekata, odnosno u znanstvenoj ga obradbi sagledavati interdisciplinarno, kao što je to ovdje učinjeno. Slijedi ukratko što je u svakom poglavlju ovoga rada učinjeno. U Uvodu se iznose dosadanje spoznaje o Tabuli od ministara i kapitula fra Andrije Šipračića, ali i neki životopisni podatci o fra Andriji Šipračiću. U drugome se dijelu – Čitajući 'Tabulu od ministara i kapitula fra Andrije Šipračića – donose primjeri različitih historiografskih žanrova koji su iščitani u djelu (kronika, geste, anali, historije i usmeno-književni tekst). U trećem se dijelu – Struktura Šipračićeva ljetopisa – raščlanjuje Šipračićev ljetopis na tri veće cjeline te se podastiru pojedine popratne zamjedbe: naslov/uvod, retrospekcija/izlaganje srednjovjekovne povijesti te popis provincijala i kapitula s pripovijedanjem događaja od izbora jednoga do izbora drugoga provincijala (ministra), odnosno od kapitula do kapitula. U četvrtome se dijelu – Obrada pojedinih tema, događaja i anegdota – analiziraju neke od tema, događaja i anegdota iz ljetopisa, a koji se tiču bosanskih franjevaca i slavonskih franjevaca, bosanskih franjevaca i bosanskih biskupa, bosanskih franjevaca i protivnih franjevačkih suvremenika poput fra Franje i Nikole Ogramića te fra Franje Miletića, bosanskih franjevaca i islama, bosanskih franjevaca i pravoslavlja, bosanskih franjevaca i sakraliziranoga srednjovjekovlja. U petome se dijelu – Istraživanje identiteta – pored iznijetih pojedinih drugih zamjedbi, lijepo zamjećuju određene razlike u spektru identiteta (jezične razlike ; regionalne razlike s različitim paradigmatskim ciljevima ; regionalne razlike bez različitih paradigmatskih ciljeva). Osobito se ističe ljetopiščev katolički i kršćanski identitet koji nastoji prenijeti na nadolazeća pokoljenja. Kada se sve sabere, povjerenstvo smatra da je riječ o izvrsnome izboru teme, o važnoj i složenoj temi koju je student na temelju samostalnoga rada, ali i osobitim poticajem, marom i pomoći mentora, istražio prema pravilima struke i prema pravilima znanstvenoga rada. U radu se lako uočava uložena energija te sposobnost sagledavanja i tumačenja problema s više strana, pa rad svjedoči o upornosti kandidata prema istraživačkomu poslu koji je izvršio te predstavlja znanstveni doprinos. Na temelju iznesenoga stručno povjerenstvo pozitivno ocjenjuje diplomski rad Šipračićev ljetopis – sadržaj i povijesno kritička analiza kandidata Antuna Kovčalije te u skladu s ocjenom predlaže pokretanje usmenoga dijela obrane diplomskoga rada s ciljem stjecanja akademskoga naziva magistra povijesti."

POVEZANOST RADA