Naslov
O mudrosti ili Kako hrvatsko kazalište poučava djecu i mlade?
(On Wisdom or Doew Croatian Theatre Instructs Children and Youth)

Autori
Gruić, Iva

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Theatre for Children - Artistic Phenomenon / Pozorište za decu - Umetnički fenomen

Urednik/ci
Jurkowski, Henryk ; Radonjić, Miroslav

Izdavač
International Festival of Children’s Theatres, International Research College of Theatre Arts

Grad
Subotica

Godina
2012

Raspon stranica
51-74

ISBN
978-86-85123-77-1

Ključne riječi
poučnost u kazalištu, tipovi poučavanja, suvremeno hrvatsko kazalište za djecu
(educational aspect in theatre ; types of education in theatre, contemporary Croatian theatre for young audiences)

Sažetak
In the first part of the article the educational function in theatre for young audiences is discussed. After that, the investigation of the performances of the 2009/10 season is presented, aimed to investigate how contemporary Croatian theatre ‘educates’ young audiences. Jackson's list of six types of educational theatre (theatre as propaganda, theatre as wake-up call, the didactic theatre, interventionist theatre, the dialogic theatre, the playful theatre) is used as methodological tool for the investigation. Results of the analysis show some problems in present situation, mostly related to the existing expectations of educational value as a necessary part of performances for young audiences. U prvom dijelu članka tematizira se pitanje poučnosti u kazalištu za djecu u okviru općeg i povijesnog konteksta, a u nastavku teksta, kroz analizu predstava iz sezone 2009./10. u zagrebačkim kazalištima za djecu, istražuje se kako hrvatsko kazalište danas poučava djecu i mlade. Kao metodološka rešetka za analizu koristi se Jacksonova razdiobu na šest tipova poučavanja u kazalištu (kazalište kao propaganda, kazalište kao poziv na buđenje, didaktičko kazalište, kazalište intervencije, dijaloško kazalište i kazalište igre). Rezultati analize ukazuju na odsustvo krajnjih tipova (kazališta kao propagande i dijaloškog kazališta) i relativno skromnu prisutnost kazališta kao poziva na buđenje i kazališta intervencije. Didaktičnost je prisutna, ali rijetko smislena i postavljena kao integralni dio kazališnog čina. Prostorom suvereno vlada kazalište igre, ali i ono je ozbiljno 'inficirano' poučnošću, premda tipološki inklinira (ili barem dopušta mogućnost) odsustva svake eksplicitne pouke. Analiza ukazuje na silnu potrebu za (barem deklarativnom) poučnošću, a ona se pak u praksi često puta pretvara u površnost. Istovremeno, suvremenijim kazališnim oblicima nepravedno se i neopravdano odriče poučnost na jednoj sasvim drugoj razini. Zaključiti bi se, dakle, moglo da je naše je kazalište za djecu opterećeno poučnošću, često površnom i dodanom tek toliko da se ispuni očekivanje. Nisu, s druge strane, rijetki ni slučajevi u kojima se iza izraženije poučnosti kao iza paravana skrivaju neinventivnost slabih predstava. Za ovakvu sliku nikako nisu kriva samo kazališta, jednako je odgovorna i pedagoška javnost sa svojim očekivanjima o poučnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

Napomena
Izdanje je dvojezično - rad je objavljen na hrvatskom i na engleskom

POVEZANOST RADA