Pregled bibliografske jedinice broj: 1031116
Kaznenopravna zaštita vjere u Hrvatskoj i Slavoniji na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće
Kaznenopravna zaštita vjere u Hrvatskoj i Slavoniji na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće // Hrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu, 26 (2019), 1; 175-204 (domaća recenzija, pregledni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 1031116 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Kaznenopravna zaštita vjere u Hrvatskoj i
Slavoniji na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće
(Criminal protection of religion in Croatia and
Slavonia at the turn of the 19th to the 20th
century)
Autori
Milotić, Dunja
Izvornik
Hrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (2459-6531) 26
(2019), 1;
175-204
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni
Ključne riječi
Kazneni zakon o zločinima, prijestupima i prekršajima iz 1852., zločin smetanja vjerozakona, prijestupi protiv vjere, zakonom priznate i nepriznate vjere, statistički podaci o deliktima protiv vjere, Hrvatska i Slavonija, Hrvatska i Slavonija
(Criminal Code on crimes, misdemeanours and contraventions of 1852, crime of disturbance of religion, misdemeanours against religion, state recognised and unrecognised religions, statistical data on religious offenses, Croatia and Slavonia)
Sažetak
U radu se analiziraju odredbe Kaznenog zakona o zločinima, prijestupima i prekršajima od 27. svibnja 1852. kojima se vjerskim pravnim dobrima u Hrvatskoj i Slavoniji na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće jamčila kaznenopravna zaštita. U skladu s trodiobom kažnjivih ponašanja na zločine, prijestupe i prekršaje, teži slučajevi delikata protiv vjere objedinjeni su u zločinu smetanja vjerozakona (§ 122.), koji je obuhvaćao bogohuljenje, smetanje državno priznatog vjerozakona i svetogrđe, navođenje na otpadništvo od kršćanske vjere te širenje bezvjerstva ili nauka protivnog kršćanskoj vjeri. Lakši slučajevi delikata protiv vjere normirani su kao prijestupi protiv javnog mira i reda, i to kao: vrijeđanje zakonom priznate crkve ili vjerske zajednice (§ 303.) i promicanje vjerske sljedbe koju je država ustanovila kao nedopuštenu (§ 304.). Pored normativnog okvira, u radu se prikazuje samo relevantna sudska praksa, pod čime se misli na one slučajeve na temelju kojih su sudovi oblikovali načelna shvaćanja o deliktima protiv vjere. Primjeri iz sudske prakse obuhvaćaju ponajprije presude vrhovnog suda, kao i slučajeve koji su u tadašnjim komentarima kaznenog zakona i udžbenicima bili istaknuti kao relevantni za sudsku praksu jer su se njima definirala sporna obilježja bića kaznenog djela. Time je utvrđen konkretni sadržaj pojedinih delikata protiv vjere te je povučena jasna granica između dopuštenog i kažnjivog ponašanja. U onim slučajevima u kojima se kažnjivo ponašanje iz nekog razloga nije moglo podvesti pod odredbe kaznenog zakona, zaštita vjerskih pravnih dobara nastojala se postići odredbama upravnog (redarstvenog) prava. Naposljetku, analizom dostupnih statističkih publikacija, u onom opsegu koji nam dopušta statistika kao kriminološka metoda, ukazuje se na rasprostranjenost i učestalost delikata protiv vjere na području Hrvatske i Slavonije, kao i politiku njihova kažnjavanja. Delikti protiv vjere imali su vrlo mali udio u ukupnom kriminalitetu, dok je sudska politika njihova kažnjavanja bila vrlo blaga.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pravo
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- HeinOnline