ĐĎॹá>ţ˙ xzţ˙˙˙w˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ěĽÁ7 đż<”bjbjUU %¤7|7|?K%˙˙˙˙˙˙l  ,,,@â â â 8 & $@"RV V "x x x x x x d!f!f!f!f!f!f!$Ó# ó%XŠ!ą,x x x x x Š!ę ,,x x ;"ę ę ę x ",x ,x d!ę x d!ę ˆę rŞŔ|,,8!x J @+§G6öÂ@˘⠚ œ< 8!,Q"0"N ęK&6 ´K&8!ę @@,,,,Ů Mo~e li se predvidjeti jezi ni razvoj prije negoli dijete progovori Marta Ljubeai, red. profesor, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveu iliate u Zagrebu marta.ljubesic@public.srce.hr Sa~etak Istra~ivanja u zadnjim decenijima proalog stoljea ukazala su na vrlo rano prisutne sposobnosti u enja i pamenja u ljudskoj otogenezi, a njihov fascinirajui u inak pratimo i u razvoju predverbalne i rane verbalne komunikacije. Znatno prije negoli dijete progovara mogue je pratiti razvoj kognitivnih i komunikacijskih pretpostavki za jezi ni razvoj, te u odsutnosti ili manjkavom razvoju bitnih pretpostavki za jezi ni razvoj mo~e se predvidjeti atipi na krivulja jezi no-govornog razvoja. Ove su spoznaje od izuzetne va~nosti za klini ku primjenu jer se na njima temelji rana, tj. pravodobna dijagnostika, terapija i savjetovanje. Pri tom je izuzetno va~no prepoznati konstelaciju obilje~ja koja razlikuje zaostajanja koja imaju prolazni karakter i razvojno se dobro prevladavaju od onih koja ukazuju na poremeaj. Kao predlingvisti ki prediktori kasnijeg jezi nog razvoja u literaturi se naj eae navode razvoj vokalizacije, pojava zdru~ene pa~nje, razumijevanje rije i te razvoj igre. Spomenuta etiri prediktora biti e ukratko prikazana tijekom plenarnog izlaganja. Klju ne rije i: prediktori jezi no-govornog razvoja, razvoj vokalizacije, leksi ko razumijevanje, zdru~ena pa~nja, konstruktivna i simboli ka igra, rani komunikacijski i jezi ni razvoj Uvod Rana komunikacija ima izuzetnu ulogu u razvoju djeteta (za pregled vidi Ljubeai 2001), a opisuje se kao transakcijski proces razvojno promijenljivih obilje~ja kroz koji se djetetova komunikacija usavraava od predintencijske do intencijske, a komunikacijska sredstva prelaze put od predsimboli kih do simboli kih (Billeaud 1993). Istra~ivanje rane kognicije i u enja unaprijedilo je inaae razumijevanje komunikacijskog i jezi nog razvoja (Meltzoff 1999) te dovelo do novih prakti nih doprinosa dijagnostici i terapiji komunikacijskih poremeaja u ranoj fazi njihova razvoja (Oller, Eilers, Neal, Schwartz 1999). Primjera radi mo~emo spomenuti fenomen intermodalne koordinacije prisutne od novoroena ke dobi koja omoguava obradu multimodalnih informacija i prepoznavanje ekvivalenata u informacijama iz razli itih senzori kih modaliteta. Upravo intermodalno uparivanje/koordinacija daje djetetu mogunost da otkrije ekvivalenciju izmeu vlastitih izvoenja pokreta npr. pri vokalizaciji i onoga ato percipira u drugih. Kuhl i Meltzoff su joa 1982. sugerirali istra~ivanje dojena ke percepcije govora kao intermodalnih, a ne samo auditivnih fenomena. Razumijevanje intermodalne koordinacije objaanjava zaato je vokalizacija gluhe djece druga ija, a na istom fenomenu po iva i rana imitacija, izuzetno va~na sposobnost za komunikacijski i jezi ni razvoj. Takoer i nu~na sastavnica komunikacije  recipro nost  razvija se rano zahvaljuju i imitaciji. Svima nam je dobro poznat slijed: dijete vokalizira, odrasli vokalizira. Tako se ujedno u e komunikacijski obrati, tj. izmjena uloga u komunikaciji. Sve ove predverbalne razmjene obuhvaamo terminom rane interakcije dijete - roditelj. "Postoji airoki korpus istra~ivanja koji sugerira da su obilje~ja interakcije roditelj-dijete zna ajna za djetetov komunikacijski i jezi ni razvoj" (McTear, Conti-Ramsden 1994, str. 78) Takoer i veina igara koje se razvijaju izmeu roditelja i djece su recipro no- imitativne i stoga oblikuju i podupiru komunikacijski razvoj. Nije stoga neobi no da e u pogledu komunikacijskog razvoja dijete vrlo brzo po roenju nadmaaiti ostale zooloake vrste s vrha evolucijske ljestvice (Papouaek, Papouaek 1992). Nekad naglaaavana nezrelost ljudskog bia u trenutku njegova dolaska na svijet danas se interpretira bitno druga ije. Npr. prosje nom djetetu treba godinu dana da bi samostalno prohodalo, ali ta godina u kojoj je upravo zbog tjelesne ovisnosti noaeno, omoguava dojen etu neophodnu i veliku koli inu izravne komunikacije licem u lice s roditeljima i dovoljno prilika za u enje koje dovodi do toga da dijete vrlo rano iskazuje zavidnu razinu komunikacijske kompetencije. Na kognitivnim dostignuima predverbalne komunikacije gradi se verbalna komunikacija, svojstvena jedino ovjeku tj. njegova differentia specifica prema ostalim poznatim ~ivim vrstama. Zato se ranoj, predverbalnoj komunikaciji pridaje velika va~nost kako kod djece urednog razvoja, tako i kod one s teakoama u razvoju (McCollum, Hemmeter, 1997). U ovom podru ju nailazimo na vrlo plodnu spregu klini kih iskustava i znanstvenih istra~ivanja. Razumijevanje ranih procesa u enja kao i poznavanje suvremenih istra~ivanja ranog kognitivnog i komunikacijskog razvoja je nu~no ako ~elimo otkriti kako i zaato nastaju druga ije razvojne putanje u djece s komunikacijskim i jezi nim poremeajima. Meutim, znanje i opa~anja ste ena u klini koj primjeni vraaju se istra~iva ima kao dragocijen podatak i osna~uju razvojne teorije. One su sve viae locirane na razmei bioloakih i bihevioralnih znanosti u nastojanju da se dopre do razumijevanja bioloakog supstrata kognicije i jezika. Prou ava ih nova disciplina - razvojna kognitivna neuroznanost (Nelson, Luciana 1999). U odnosu na temu ovog predavanja klju no je pitanje koje sastavnice predverbalne komunikacije imaju dokazanu i relativno visoku prognosti ku valjanost za kasniji jezi ni razvoj. Naaa klini ka iskustva nedvojbeno nam pokazuju da su roditelji i ostale osobe iz djetetove okoline puno viae osjetljivi na prijelaz prema jeziku, i openito na jezi ne miljokaze razvoja, a znatno manje na obilje~ja predverbalne komunikacije i komunikacijske miljokaze, iako su ovi komunikacijski pretpostavka jezi nima. Iz tog razloga oni uglavnom ostaju neprepoznati tijekom ranog razvoja i u ia ekivanju da dijete progovori, gubi se dragocijeno vrijeme. 2. Predlingvisti ki prediktori kasnijeg jezi nog razvoja Poznavanje ranih pretpokazatelja jezi no-govornih poremeaja va~no je iz najmanje tri razloga: (1) zbog rane identifikacije poremeaja i pravodobne terapije i savjetovanja (2) zbog prevencije nadograujuih smetnji (3) zbog redukcije roditeljske neizvjesnosti. Roditelji, naime, uo avaju razlike izmeu svoje djece i vranjaka, ali nikad nisu sigurni ato uo ena razlika zna i: samo zaostajanje koje e s vremenom biti otklonjeno ili razliku koja e djetetu trajnije predstavljati problem. U naaoj klini koj praksi esto ujemo kako takav zabrinut roditelj forsira da dijete ponavlja ili ga ispravlja i pri tom mu viae ateti negoli koristi. Stoga je ne samo va~no poznavati rane pretpokazatelje jezi no-govornih poremeaja, nego i omoguiti ranu dijagnostiku. Pri tom je nu~no stvoriti takvu dijagnosti ku situaciju u kojoj e dijete biti izazvano da iska~e najsavraenije oblike svoje komunikacijske vjeatine. Stru njaci znaju da ve neke medicinske dijagnoze govore o potrebi rane logopedske dijagnostike i tretmana - kao u slu aju fragilnog X-sindroma, Downovog sindroma, oateenja sluha, mozgovnih lezija i dr. Meutim u ovom prikazu ~elimo odgovoriti na pitanje, koje sastavnce predverbalne komunikacije u odsustvu medicinske indikacije predviaju kasniji jezi ni razvoj. Ograni it emo se na one sastavnice koje dolaze od strane djeteta te se javljaju usprkos postojanja bri~nih i responzivnih roditelja, tj. na one koje su po svojoj prirodi viae ovisne o bioloakoj maturaciji negoli interakciji. McCathren, Warren i Yoder (1996) temeljem analize istra~ivanja izdvajaju 4 varijable koje su usko povezane s kasnijim jezi nim razvojem i koje ga neovisno predviaju. Njihov set prediktora sadr~i tri komponente predverbalne komunikacije dok je etvrti prediktor vidljiv iz razvoja igre. Ovamo spadaju: (1) brbljanje (2) razvoj zdru~ene pa~nje (3) leksi ko razumijevanje i (4) kombinatori ka i simboli ka igra. 2.1. Brbljanje Razvoj djetetove vokalizacije ide kroz stadije koji pokazuju jasnu progresiju prema sposobnosti izvoenja dobro oblikovanih, pravom govoru sli nih ritmi kih jedinica tzv. kanoni kih slogova. Vegetativno glasanje, kao npr. zijevanje, pla , smijeh, stenjanje i sl. mogu imati zna ajnu komunikacijsku funkciju, ali nisu prediktivni za kasniji jezi ni razvoj. Razvoj vokalizacije od fonacijskog do kanoni kog stadija i njegovo prognosti ko zna enje za govorno-jezi ni razvoj decenijima istra~uje K. Oller sa suradnicima (Oller et al 1885, 1998, 1999). Faze razvoja podijelio je u fonacijsku (0-2 mj; dijete se glasa kvazivokalima i glotalima), stadij primitivne artikulacije (2-4 mj; dijete gu e), stadij proairenja (4-7 mj; vokali i marginalno brbljanje) i kanoni ki stadij (nastaje izmeu 7. i 10. mjeseca i odlikuje se dobro oblikovanim slogovima). Kvazivokali se proizvode normalnom fonacijom, a razlikuju se od vokala u tome ato je vokalni trakt prilikom njihova izvoenja pasivan tj. bez pozicioniranja jezika, usana i oblikovanja rezonantnih prostora, ato je tipi no za izvoenje vokala u prirodnim jezicima. U stadiju primitivne artikulacije uz normalnu fonaciju dijete ima aktivan supraglotalni trakt i to se uje kao gukanje. U gukanju dojen ad na primitivan na in artikulira. U stadiju proairenja vokali li e pravim vokalima jer dijete aktivno rabi rezonantne mogunosti vokalnog trakta i zatvarajui vokalni trakt proizvodi neato sli no konzonantima, dakako sve uz normalnu fonaciju. Primitivni slogovi nazivaju se marginalno brbljanje, a od pravih kanoni kih slogova razlikuje ih odsustvo brzog prijelaza od Ťkonsonatať prema Ťvokaluť. Istra~ivanja su pokazala da je pojava kanoni kog brbljanja razvojno robustna tj. da je relativno malo ovisna o okolinskim uvjetima (Oller et al, 1995), ali isto tako je odgoena pojava kanoni kog glasanja upozoravajui znak za kasniji jezi no-govorni razvoj (Oller et all 1999). Pojava kanoni kog brbljanja i uredan prolazak kroz stadije vokalnog razvoja imaju posebno zna enje zbog svoje bioloake utemeljenosti i specifi nosti za ljudsku vrstu. Ova sposobnost, naime, ne postoji u drugih primata. Njezina stabilnost i relativna neovisnost o okolinskim imbenicima za vrijeme pojave u ontogenezi vjerojatno odra~ava evolucijske korijene za sposobnost kontrole vokalnog trakta u izgovoru dobro oblikovanih slogova. Smatra se da prognosti ka valjanost kanoni kog brbljanja za kasniji jezi ni razvoj le~i u neuroloakom funkcioniranju koje mu je u osnovi i u posebnom tipu odgovora koji kanoni ko brbljanje izaziva u roditelja. Naime, zbog fonoloake sli nosti kanoni kog sloga s rije ima roditelji na njih reagiraju kao na rije i i sustavno im pridaju zna enje te tako kreiraju posebne okolnosti za jezi ni razvoj. Korelacijske studije izmeu vokalizacije u predlingvisti kom razvoju i kasnijeg ekspresivnog jezi nog razvoja uglavnom ukazuju na prognosti ku valjanost koli ine vokalizacije, te njezine kompleksnosti (McCathren, Warren, and Yoder 1996). 2.2. Razvoj zdru~ene pa~nje Zdru~ena pa~nja je zavranica dugog procesa koji je zapo eo interakcijama dojen eta licem u lice s odraslim odmah po roenju i po etna to ka u komunikaciji o vanjskom svijetu (Carpenter, Nagell, Tomasello 1998). Njezin naziv dolazi otuda ato dijete zdru~uje svoju pa~nju s pa~njom odraslog na istom objektu, osobi ili situaciji. U osnovi manipuliranja pa~njom drugoga je spoznaja da je drugi intencijsko bie, te da se na njegove intencije mo~e djelovati. Negdje iza devetog mjeseca ~ivota dojan ad postaje sposobna da na poseban na in sudjeluje s okolinom. Ta se nova sposobnost uobi ajeno naziva zdru~ena pa~nja, a manifestira se u sljedeim ponaaanjima: u sposobnosti slijeenja tueg pogleda ili gesta pokazivanja, u razli itim na inima kako dijete skree pa~nju odraslih na ~eljene aktivnosti, te napose u djetetovom donoaenju predmeta i njihovom pokazivanju samo sa ~eljom da se podijeli iskustvo. Zdru~ivanje pa~nje tj. sposobnost koordinacije svoje pa~nje s pa~njom odrasloga na istom predmetu, osobi ili radnji je nu~no da bi dijete moglo otkriti na ato se odnose rije i koje odrasli pritom izgovaraju. Tomasello (1995) zdru~enu pa~nju interpretira kao socio-kognitivni fenomen bitan za u enje rije i. Zahvaljujui razvoju socijalne kognicije djeca u drugoj godini ~ivota prepoznaju ciljeve odraslih i za iste ciljeve primijenjuju ista sredstva. Sredstvima su prethodno ovladala imitativnim u enjem. Rije i u komunikaciji su tako samo poseban slu aj sredstava (orua) koja odrasli rabi. Tomasellova istra~ivanja (Tomasello i Todd 1983) su pokazala da kad su dijade majka - jednogodianje dijete sadr~avale viae epizoda sa zdru~enom pa~njom, da su djeca imala opse~niji vokabular s 18 mjeseci. 2.3.Leksi ko razumijevanje Razumijevanje rije i koje dijete u estalo sluaa prethodi u urednom razvoju produkciji rije i. Pritom valja upozoriti na razliku izmeu situacijskog i jezi nog razumijevanja koje roditelji u na elu nisu svjesni te izjedna uju ove dvije vrste razumijevanja. Samo je jezi no razumijevanje prediktivno za kasniji jezi ni razvoj. Djeca koja ne govore, a razumiju temeljni leksik imaju puno bolju prognozu negli djeca koja niti razumiju niti govore. U predlingvisti kom stadiju nije lako izmjeriti jezi no razumijevanje jer smo upueni na podatke koje daju roditelji. Bates (1993) tvrdi da valjanost roditeljskih podataka ovosi o tome ato i kako ih se pita. Bitno je stoga pitati za djetetova ponaaanja koja se deaavaju u razdoblju kad se pita, pitati o novim pojavama odnsno o promjenama te roditeljima nuditi odgovor a ne tra~iti da ga sami oblikuju (dati ek - listu, a ne prazni list papira). Va~nost leksi kog razumijevanja kao prediktora kasnijeg jezi nog razvoja najbolje pokazuju studije na djeci koja kasne s progovaranjem tzv. late talkers. Naime, jednogodianje praenje djece sa zakaanjelim govorno-jezi nim razvojem pokazalo je da je zaostajanje perzistiralo u one djece koja su na po etku imala najloaije rezultate u razumijevanju leksika. Djeca s najmanjim receptivnim rje nikom imala su najmanji napredak u produkciji. 2.4. Simboli ka i kombinatori ka igra Poznati razvojni psiholog Piaget je specificirao razvojni kontinuum koji sadr~ava tri vrste igre s objektima. Prva, istra~iva ka (udaranje, treanja, ili stavljanje objekata u usta) traje otprilike godinu dana. Sljedei tip igre  kombinatori ka igra podrazumijeva dovoenje predmeta u meusobne odnose, najaeae funkcionalne, npr. stavljanje lutke u auto, graenje kula i sl. Trei tip igre, simboli ka igra javlja se tijekom druge godine ~ivota i prepoznaje se u tome da dijete uzima jedan predmet da bi mu reprezentirao neki drugi: npr. list papira mo~e biti tanjur, olovka puaka i sl. Vei broj istra~ivanja pokazao je pozitivnu korelaciju izmeu kombinatori ke igre i jezi nog razvoja i to kako za djecu urednog razvoja tako i za djecu s teakoama u razvoju. Openito viaa razina kombinatori ke igre prediktivna je za viau razinu receptivnog jezika, a raniji ulazak u fazu kombinatori ke igre obi no je povezan s ranijom pojavom govora (Bloom 1993). Ma Cathren, Waren i Yoder (1996)navode da je promatranje igre korisno u razlikovanju izmeu djece koja e nadoknaditi svoje razvojno zaostajanje od one kojoj treba terapija. Igra djece koja su imala jezi no zaostajanje, ali su kasnije dostigla vranjake u na elu je prolazila kroz urednu progresiju razvoja igre. Naime, logopedska intervencija trebala je djeci koja su permanentno zaostajala u razvoju igre, dok onoj koja su imala uredan razvoj to nije bilo potrebno. Radi se o tome da je igra dobra indikacija kognitivnog razvoja odnosno nastanka simboli kih sposobnosti, bitnih za usvajanje jezika. Ozbiljan zastoj u razvojnoj progresiji igre naj eae je uzrokovan zastojem u razvoju simboli kih sposobnosti, kao i u razumijevanju odnosa sredstvo-cilj. To je psiholoaki supstrat prognosti ke valjanosti konstruktivne i simboli ke igre za jezi ni razvoj. 3. Zaklju ak Odgovor na pitanje mo~e li se predvidjeti jezi ni razvoj prije negoli dijete progovori je potvrdan. Usvajanje jezika je kontinuirani proces koji se odvija i tijekom predverbalne komunikacije, te su razli ita obilje~ja predverbalne komunikacije u pozitivnim korelacijama sa kasnijim jezi nim razvojem. Meutim neka razvojna dostignua iz razdoblja predverbalne komunikacije nu~na su pretpostavka za jezi ni razvoj, te u njihovom odsustvu nije mogu uredan tijek usvajanje jezika, te su oni stoga predpokazatelji poremeaja. To su zakaanjela pojava kanoni kog brbljanja, izostanak leksi kog razumijevanja, zastoji u razvoju socijalne kognicije (zdru~ene pa~nje) i jedan fenomen iz razvoja igre tijekom druge godine ~ivota - odsustvo konstruktivne i simboli ke igre. 4. Literatura Bates,E. (1993) Comprehension and production in early language development. Monographs of the Society for Research in Child Development, 58, str. 222-242. Billeaud, F.P. (1993) Communication disorders in infants and toddlers, Boston: Andover Medical Publishers. Bloom, L.(1993). Developments in cognition. U: Bloom,L. (ur) The transition from infancy to language: Acquiring the power of expresion. NewYork: Cambridge University Press, str. 214-242. Kuhl,P.K., Meltzoff,A.N. (1982). The bimodal perception of speech in infancy. Science, 218, str. 1138-1140. Ljubeai,M.(2001). Rana komunikacija i njezina uloga u u enju i razvoju djeteta. Dijete i druatvo, 3, str. 261-278. McCathren, R.B., Warren, S.F. i Yoder,P.J. (1996) Prelinguistic predictors od later language development. U: Cole,K.N., Dale,Ph.S. i Thal,D.J. (ur.) Assesment of communication and language, Baltimore:Brookes, str. 57-76. McCollum,J.A., Hemmeter,M.L. (1997). Parent-child interaction intervention when children have disabilities. U: Guralnick,M.J. (ur). The effectivness of early intervention. Baltimore:Brookes, str. 549-576. McTear,M.F. i Conti-Ramsden,G. (1992). Pragmatic Disability in Children. London: Whurr. Meltzoff, A.N. (1999). Origins of theory of mind, cognition and communication. Journal of Communication Disorders, 32, str. 251-269. Nelson, Ch.A. i Luciana, M. (2001) Handbook of developmental cognitive neuroscience. Cambridge,Mass: MIT Oller, D.K., Eilers, R.E. Bull,D.H. i Carney,A.E. (1985). Pre-speech vocalisation of deaf infant: A comparison with normal metaphonological develompent. Journal of Speech and Hearing Research, 28, str. 47-63. Oller, D.K., Eilers, R.E., Basinger,D., Steffens,M.L. i Urbano,R. (1995). Extreme poverty and the developmet of precursors to speech capacity. First Language, 15, str. 176-188. Oller,D.K., Eilers, R.E., Neal, A.R. i Cobo-Lewis, A.B. (1998). Late onset canonical babbling: A possible early marker of abnormal development. American Journal on Mental Retardation, 103, str. 249-265. Oller, K.D., Eilers,R.E., Neal, A.R., Schwartz, H.K. (1999). Precursors to speech in infancy: The prediction of speech and language disorders. Journal of Communication Disorders, 32, str. 223-245. Papoušek,H., Papoušek,M. (1992). Beyond emotional bonding: The role of preverbal communication in mental growth and health. Infant Mental Health Journal, 13, 1, str. 43-53. Tomasello,M. (1995). Joint attention as a social cognition. U: Moore,C. i Dunham,P (ur). Joint attention: its origins and role in development. Hillsdale, NJ : Erlbaum, str.103-130. Tomasello, M. , Todd,J. (1983). Joint attention and lexical acquisition style. First Language, 4, str. 197-212.  Dr~avni zavod za zaatitu obitelji, materinstva i mlade~i Republike Hrvatske nov ano podupire stru ni projekt "Model dijagnosti ko-savjetodavnog praenja i podrake obitelji" u kojem je autorica glavni istra~iva , te su i iskustva o kojima se saopava dijelom rezultat spomenutoga projekta. PAGE  PAGE 1 ~LŘ& '¨18 889>@ČVäXpfÖpžxd…h…„‡ęˆO‘P‘"”#”)”*”+”-”.”4”5”6”7”8”;”<”ůöůöůöůéůöůöůůůäáäÚÓĐÓĐÓĐÓČÓĐä0JmHnHu0J j0JU j0JUCJmHsHj0JCJUmHsHCJ CJmHsH#ŠD‚„”–ú ü ţ rt~L,'Ş,¨1Ş12289<<÷÷÷÷÷ďď÷÷÷÷÷÷ăăăăă÷×÷÷ăă÷ $„hdŕ^„ha$ $„Đdŕ`„Đa$$dŕa$$dŕa$O‘"”;”ţţţ< <Ţ=AA4A´BDÚGFPŞXŹXäXćX4f6fnfpfjmÖpŘp$q&qŔužxP÷÷ë÷÷÷÷÷ë÷÷÷÷ë÷÷÷ćÝ÷÷÷÷÷ć„Đdŕ`„Đdŕ $„Đdŕ`„Đa$$dŕa$PRld…h…„…^†É†„‡đ‡ęˆRŠ‹w‹ü‹eŒ7č´Žy&'ŢO‘!”"”úúńéééééúúééééééééééáááßÝ$dha$$dŕa$„Đdŕ`„Đdŕ"”+”,”-”8”9”:”;”<”öđîöđîîć$dha$„h]„h„ř˙„&`#$# 0&P°Đ/ °ŕ=!°Š"°Š#Š$Š%° i0@ń˙0 Normal_HmH sH tH DD Heading 1$$dh@&a$ CJmHsHJJ Heading 2$$dh@&a$5CJ\mHsH<A@ň˙Ą< Default Paragraph Font2Bň2 Body Text CJmHsHTCT Body Text Indent$„edh^„ea$ CJmHsHBP@B Body Text 2$dha$ CJmHsH, @", Footer  Ƹp#&)@˘1& Page NumberXRBX Body Text Indent 2$„hdh^„ha$ CJmHsH.@R. Footnote Text8&@˘a8 Footnote ReferenceH*~L$'~L¤˙˙˙˙E˘ÁÂĘËýţ˙šşż & ‡UÔŐœďŠ‹šZ í!#&U*V*r*s*117181ľ4k6l6’6“6ŕ8O:¨=Š=ś=˛@´@Â@^AÉA„BđBeCBDEgEěEUF'GŘG¤HiIJJÎJdLoLzL{LL˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€š@0€€š@0€€˜@0€€ 0 <”L<P"”<”MOPQ;”N !•!”˙•€>KdLoLyLLĐĐŃŇŢ߆.”.Č.Ę.L0U0s=‚=§=>>ą@Â@^AČAƒBRCSCVC\CEgEŢEăEAFAFJFTFGGĘGĎG•H›HIIIII I(I)IZI_IóIôIúIűI JJJJ¤JŚJ´JśJŔJĹJ0K6K>KLĐĐŃŇŢ߆.”.Č.Ę.L0U0s=‚=§=>>ą@Â@^AČAƒBRCSCVC\CEgEŢEăEAFAFJFTFGGĘGĎG•H›HIIIII I(I)IZI_IóIôIúIűI JJJJ¤JŚJ´JśJŔJĹJ0K6K>KdLlLoLyLL˙˙Nikola LjubesicD:\MARTA\ lanci\Maribor.docNikola LjubesicD:\MARTA\ lanci\Maribor.docNikola LjubesicD:\MARTA\ lanci\Maribor.docNikola LjubesicKC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Maribor.asdNikola LjubesicD:\MARTA\ lanci\Maribor.docNikola LjubesicKC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Maribor.asdNikola LjubesicD:\MARTA\ lanci\Maribor.docNikola LjubesicKC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Maribor.asdNikola LjubesicD:\MARTA\ lanci\Maribor.docJasminaC:\WINDOWS\Desktop\marta.docícdŚŘR˙˙˙˙˙˙˙˙˙Od)Ȇ˙˙˙˙˙˙˙˙˙C€2ŘU¨ƒ˙˙˙˙˙˙˙˙˙§Gn>D94ý˙˙˙˙˙˙˙˙˙ăeK$jX{˙˙˙˙˙˙˙˙˙xQćL¨ŤŽČ˙˙˙˙˙˙˙˙˙„Đ„˜ţĆĐ^„Đ`„˜ţo(.€„ „˜ţĆ ^„ `„˜ţ.‚„p„L˙Ćp^„p`„L˙.€„@ „˜ţĆ@ ^„@ `„˜ţ.€„„˜ţĆ^„`„˜ţ.‚„ŕ„L˙Ćŕ^„ŕ`„L˙.€„°„˜ţĆ°^„°`„˜ţ.€„€„˜ţĆ€^„€`„˜ţ.‚„P„L˙ĆP^„P`„L˙.„Đ„˜ţĆĐ^„Đ`„˜ţo(.€„ „˜ţĆ ^„ `„˜ţ.‚„p„L˙Ćp^„p`„L˙.€„@ „˜ţĆ@ ^„@ `„˜ţ.€„„˜ţĆ^„`„˜ţ.‚„ŕ„L˙Ćŕ^„ŕ`„L˙.€„°„˜ţĆ°^„°`„˜ţ.€„€„˜ţĆ€^„€`„˜ţ.‚„P„L˙ĆP^„P`„L˙.„Đ„˜ţĆĐ^„Đ`„˜ţo(.€„ „˜ţĆ ^„ `„˜ţ.‚„p„L˙Ćp^„p`„L˙.€„@ „˜ţĆ@ ^„@ `„˜ţ.€„„˜ţĆ^„`„˜ţ.‚„ŕ„L˙Ćŕ^„ŕ`„L˙.€„°„˜ţĆ°^„°`„˜ţ.€„€„˜ţĆ€^„€`„˜ţ.‚„P„L˙ĆP^„P`„L˙.„Đ„˜ţĆĐ^„Đ`„˜ţo(.€„ „˜ţĆ ^„ `„˜ţ.‚„p„L˙Ćp^„p`„L˙.€„@ „˜ţĆ@ ^„@ `„˜ţ.€„„˜ţĆ^„`„˜ţ.‚„ŕ„L˙Ćŕ^„ŕ`„L˙.€„°„˜ţĆ°^„°`„˜ţ.€„€„˜ţĆ€^„€`„˜ţ.‚„P„L˙ĆP^„P`„L˙.„Đ„˜ţĆĐ^„Đ`„˜ţOJPJQJ^Jo(-€ „ „˜ţĆ ^„ `„˜ţOJQJo(o€ „p„˜ţĆp^„p`„˜ţOJQJo(§đ€ „@ „˜ţĆ@ ^„@ `„˜ţOJQJo(ˇđ€ „„˜ţĆ^„`„˜ţOJQJo(o€ „ŕ„˜ţĆŕ^„ŕ`„˜ţOJQJo(§đ€ „°„˜ţĆ°^„°`„˜ţOJQJo(ˇđ€ „€„˜ţĆ€^„€`„˜ţOJQJo(o€ „P„˜ţĆP^„P`„˜ţOJQJo(§đ„Đ„˜ţĆĐ^„Đ`„˜ţo(.€„ „˜ţĆ ^„ `„˜ţ.‚„p„L˙Ćp^„p`„L˙.€„@ „˜ţĆ@ ^„@ `„˜ţ.€„„˜ţĆ^„`„˜ţ.‚„ŕ„L˙Ćŕ^„ŕ`„L˙.€„°„˜ţĆ°^„°`„˜ţ.€„€„˜ţĆ€^„€`„˜ţ.‚„P„L˙ĆP^„P`„L˙.ăeKC€2xQćLícdOd)§Gn>˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙                                    B| q                 ŐE3IJL˙@€•ŽŹ &1AđBđCBKBL~Lppppp8p<p@pPpfp @pˆp@p’p(@˙˙Unknown˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙g‡:˙Times New RomanTimes New Roman5€Symbol3& ‡:˙Arial?5 ‡:˙Courier New;€Wingdings"1ˆđĐh€ísƀísƝÍYFâ >„YđĽŔ´´€0d1LË2ƒQđß˙˙1Nikola LjubeaiJasminaţ˙ ŕ…ŸňůOhŤ‘+'łŮ0€˜ Ź¸ĐÜčř  0 < H T`hpxâ1ssNikola LjubešićikoikoNormalLJasmina2smMicrosoft Word 9.0@@v$ FÁ@8)6öÂ@8)6öÂâ  >ţ˙ ŐÍ՜.“—+,ůŽ0ě hp€ˆ˜  ¨°¸ Ŕ ÎâOsobnol„1L  1 Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRţ˙˙˙TUVWXYZ[\]^_`abcdefţ˙˙˙hijklmnţ˙˙˙pqrstuvţ˙˙˙ý˙˙˙yţ˙˙˙ţ˙˙˙ţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙Root Entry˙˙˙˙˙˙˙˙ ŔF@+§G6öÂ{€1Table˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙SK&WordDocument˙˙˙˙˙˙˙˙%¤SummaryInformation(˙˙˙˙gDocumentSummaryInformation8˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙oCompObj˙˙˙˙jObjectPool˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙@+§G6öÂ@+§G6öÂ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ţ˙ ˙˙˙˙ ŔFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8ô9˛q