Naslov
GIGANTOCELULARNI AORTITIS DIJAGNOSTICIRAN PET/CT- OM – PARANEOPLASTIČKI SINDROM?
(GIANT CELL AORTITIS DIAGNOSED WITH PET/CT – PARANEOPLASTIC SYNDROME?)

Autori
Bakula, Marija ; Cerovec, Mislav ; Mayer, Miroslav ; Huić, Dražen ; Anić, Branimir

Izvornik
Liječnički vjesnik (0024-3477) 138 (2016), 5-6; 151-157

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Gigantocelularni arteritis – dijagnoza, komplikacije ; Aortitis – dijagnoza ; Abdominalna aorta – patologija ; Vaskulitis – klasifi...
(Giant cell arteritis – diagnosis, complications ; Aortitis – diagnosis ; Aorta, abdominal – pathology ; Vasculitis – classifi cations, diagnosis, complications ; Positron-emission tomography ; Tomography, x-ray computed ; Carcinoma, small cell – complications ; Lung neoplasms – complications ; Paraneoplastic syndromes)

Sažetak
Vaskulitisi se ubrajaju u skupinu sistemskih autoimunosnih bolesti vezivnog tkiva i često se teško pravodobno dijagnosticiraju. Gigantocelularni arteritis zahvaća velike i rednje velike krvne žile. Najčešće se očituje simptomima vezanim uz zahvaćanje temporalne arterije, a može se prezentirati i općim simptomima. U kliničkoj praksi vaskulitisi se u nekim slučajevima smatraju paraneoplastičkim sindromom, no dokaz povezanosti ovih entiteta ostaje tema rasprave. Zlatni standard u postavljanju dijagnoze gigantocelularnog arteritisa jest biopsija temporalne arterije. U praksi je pak rezultat pretrage često lažno negativan, a u više od polovice bolesnika zahvaćeni su aorta i njezini glavni ogranci. Važnu ulogu u dijagnosticiranju vaskulitisa velikih krvnih žila imaju neinvazivne slikovne metode, među kojima se PET/CT pokazao visoko osjetljivim. Prikazan je slučaj 70-godišnje pacijentice koja je zbog općih simptoma i upalnih parametara, nakon u nekoliko navrata učinjene opsežne obrade, ponovo hospitalizirana. PET/CT-om verificiran je abdominalni aortitis te je uz terapiju glukokortikoidima brzo došlo do kliničke i laboratorijske remisije bolesti. Kratko nakon postavljene dijagnoze aortitisa verificiran je malignom zbog kojeg je bolesnica preminula, a za koji u vrijeme ekstenzivne dijagnostičke obrade nije bilo dokaza. Prema našim saznanjima, nema novijih radova koji su u kontekstu mogućnosti suvremene neinvazivne dijagnostike (tj. PET/CT- a) promatrali povezanost gigantocelularnog arteritisa i neoplazma. Nadalje, skrećemo pozornost na činjenicu da osjetljivost PET/CT-a ne zadovoljava ako je riječ o diseminaciji malignoma u nepovećane limfne čvorove te da se vrijednost ove pretrage u kliničkoj praksi nerijetko precjenjuje.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

POVEZANOST RADA