Naslov
Serumski interleukin (IL)-6 i promjene na srcu u bolesnika sa sustavnom sklerozom
(Relationship between interleukin-6 and cardiac involvement in systemic sclerosis)

Autori
Jurišić, Zrinka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski Fakultet

Mjesto
Split

Datum
08.07

Godina
2013

Stranica
81

Mentor
Martinović Kaliterna, Dušanka

Ključne riječi
sustavna skleroza, interleukin 6, bolesti srca
(systemic sclerosis, cardiac disease, interleukin-6)

Sažetak
Cilj:Svrha ovog rada je procijeniti povezanost između interleukina (IL)-6 i ehokardiografskih promjena, aritmije, varijabilnosti srčanog frekvencije (HRV), parametara 6-minutnog testa hodanja (6MWT) i razine NT-proBNP u SSc bolesnika. Ispitanici i metode:U ovu presječnu studiju bio je uključen 31 SSc bolesnik bez pridružene bolesti i s očuvanom istisnom frakcijom lijevog ventrikula (LVEF) i 32 podudarna zdrava ispitanika. Svi ispitanici su bili podvrgnuti kliničkom pregledu, serološkoj analizi i ehokardiografskoj procijeni srčane funkcije, uključujući metodu pulsnog tkivnog Dopplera. Nakon toga im je učinjena analiza prisutnosti aritmije i varijabilnosti srčane frekvencije u vremenskoj domeni, a kardiopulmonalna sposobnost je procijenjena 6MWT. Rezultati: Razina IL-6 je bila značajno povećana u bolesnika sa SSc (3, 2 vs 2, 2 pg/ml, p<0, 001). SSc bolesnici su imali značajno niže vrijednosti sistoličke brzina (7, 7 vs 9, 25 cm/s, p<0, 001) i rane dijastoličke brzine miokarda lijevog ventrikula (8, 7 vs 10, 3 cm/s, p=0, 014) i povećan E/e' omjer (9, 04 vs 7, 37, p=0, 001), iako nije postojala značajna razlika prema vrijednostima LVEF (68 vs 65%, p=0, 248) i E/A (1 vs 1, 11, p=0, 312) u odnosu na kontrolnu skupinu. Evaluacijom funkcije desnog srca nije zabilježena značajna razlika u sistoličkim brzina slobodne stijenke desnog ventrikula (13 vs 13, 9 cm/s, p=0, 105), ali je vršna rana dijastolička brzina bila značajno snižena (11, 7 vs 13, 6 cm/s, p=0, 044), a E/e' omjer značajno povećan (4, 3 vs 3, 38, p=0, 008) u SSc bolesnika. Ektopijska aktivnost ventrikula bila je učestalija (p=0, 046) u SSc bolesnika kao i prevalencija epizoda supraventrikularnih tahikardija (SVT) (p=0, 027) u odnosu na zdrave ispitanike. Analizom HRV potvrđene su značajno niže vrijednosti SDNN (standardne devijacije svih NN interval) (p=0, 047). Hodna pruga 6MWT bila je značajno kraća u SSc bolesnika u usporedbi sa zdravim ispitnicima (364 vs 407, 5 m, p=0, 004). Razina IL-6 je bila značajno povezana sa srednjom vrijednosti rane dijastoličke brzine lijevog ventrikula (r=-0, 57 ; p=0, 001) i E/e' omjerom (r=0, 55 ; p=0, 001), prisutnosti aortne stenoze (r=0, 49 ; p=0, 003), SVT (r=0, 50 ; p=0, 004), razine NT-proBNP (r=0, 52 ; p=0, 003) i stupnjem aktivnosti bolesti prema EUSTAR zbroju (r=0, 79 ; p<0, 001). Zaključak: Sistolička disfunkcija miokarda je česta u SSc, čak i u bolesnika s očuvanom LVEF. Dijastolička disfunkcija je u korelaciji sa stupnjem aktivnosti, a ne trajanjem bolesti. Razina IL-6 je povećana u SSc i povezana s dijastoličkom disfunkcijom lijevog ventrikula, prevalencijom aortne stenoze, supraventrikularnih tahikardija, razinom NT-proBNP-a i stupnjem aktivnosti bolesti prema EUSTAR zbroju. Ovi rezultatima pretpostavljamo moguću ulogu IL-6 u nastanku bolesti srca u SSc bolesnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA