Naslov
Dvije manirističke oltarne pale Gospe od Karmena - Cesare Calisea iz Brsečina i Donata Antonia D+Orlanda iz Luke Šipanjske
(Two altars palas of Our Lady of Carmen - Cesare Calisea from Brsečine and Donat Antonio D' Orlando from Luka Šipanjska)

Autori
Lupis, Vinicije B.

Izvornik
Dometi : znanstveno-kulturna smotra Matice hrvatske, Ogranka u Rijeci (0419-6252) 1 (2018); 175-195

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Cesare Calise, Donato Antonio D'Orlanda, Brsečine, Luka Šipanjska, Gospa od Karmena
(Cesare Calise, Donato Antonio D'Orlanda, Brsečine, Luka Šipanjska, Lady of Carmel)

Sažetak
Autor rada svojim terenskim radom uočio je dvije manirističke oltarne pale, koju su obogaćenje marjanske ikonografije – inačice Gospe od Karmena iz Napulja, kroz dvije slike: jedne iz Brsečina manirističkog slikara Cesarea Calisea i Luke Šipanjske Donata Antonia D'Orlanda. Maniristički slikar Cesar Calise (potpisivao se kao i na Brsečinam: Caesar Calensis), po novim spoznajama rođen je na otoku Ischa u mjestu Fori u razdoblju 1560. – 1570., a umro (1636. ili 1641. godine). Likovno je aktivan između 1588. i 1641. godine, a u starijoj literaturi brkao se sa slikarom Cesarom Calenseom iz Leccea. Umjetnine ovog slikara koncentrirane su najvećim dijelom na otoku Ischia. Katalog djela ovog manirističkog slikara usprkos činjenici da su brojni radovi propali ili bile loše restaurirani, ipak omogućava uvid u njegov likovni opus. U crkvi San Giovanni Battista u Napulju nalazile su se dvije oltarne pale: Skidanje s križa i Krštenje Kristovo sa sv. Franjom Asiškim. Upravo ova posljednja oltarna pala bliska je slici s Bresečina, gdje je na jednak način likovno rješen prikaz Boga Oca sa sferom, sumporastog manirističkog kolorita i reskih likovnih poteza.Šipanska oltarna pala pripisana je manirističkom slikaru Donatu Antoniu D'Orlandu (Nardò, 1562. – Racale, 1636.), aktivnom na širem području Puglie (Casarano, Galatina, Martina Franca, Miggiano, Muro Leccese, Nardò, Soleto, Uggiano la Chiesa i Seclì). Slika ima sve odlike umjetnikova likovnog opusa, koji pripada provincijalnom manirističkom slikarstvu postredientinske reforme i kontrarefirmacijske ikonografije. Radi se o jednostanavnom devocijonalizmu s alegorijskim misticizmom koji se oslanja na tradiciju „iconopitture di Otranto“, cvjetajuće početkom Cinquecenta na području Puglie. Tragovi karmelićanske duhovnosti, odnosno tijesne uzajamne veze između Djevice Marije i karmelićana kroz liturgijsko slavljenje njezine zaštite i njezinog posredovanja kroz čudotvornu ikonu koju su prenjeli s Gore Karmela u Napulj, sačuvan je u Dubrovniku u glazbenom rukopisu Cantorale fratrum BMV de Monte Carmeli iz 1755. iz dubrovačkog franjevačkog samostana Male braće. Autor rada upozorio je i na dosad neuočenu ikonografsku inačicu štovana kulta Gospe od Karmena kroz predložak Madonne Grece iz Corata u Pugli kod dubrovačkih franjevaca. Svakako, ikonografski predložak Madonne Grece sugerira kako se radi jednoj inačici Hoighitire, evocirajući „bizantinità“- odnosno drevnost likovnog predloška. Danas se u Coratu u Svetištu Santa Maria la Greca štuje slika i kip, a dubrovački primjer o štovanju ove podosta rijetke inačice marijanske pobožnosti van južnotalijanskih krajeva potvrđuje intezive trgovačke, kulturne i duhovne veze talijanskog juga i Dubrovačke Republike. U isto vrijeme ova slika je i zanimljiv ex voto i coiné stilova, gdje se sažima ikonografija Istočne i Zapadne Crkve.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA