Naslov
Utjecaj estrogena na imunosni odgovor u muškaraca s cirozom jetre etilične etiologije
(Effect of estrogens on the immune response in men with liver cirrhosis of ethylic aetiology)

Autori
Martinović, Dušanka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski Fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
14.07

Godina
1994

Stranica
48

Mentor
Rumboldt, Zvonimir

Ključne riječi
estrogeni, etilična ciroza, imunološki odgovor, autoprotutijela, leukociti, limfociti, imunoglobulini, komplement
(estrogens, alcoholic cirrhosis, immunological response, autoantibodies, leukocytes, lymphocytes, immunoglobulin, complement)

Sažetak
Povišene razine estrogena nedvojbeno su u podlozi većine autoimunosnih bolesti. Mehanizmi djelovanja estrogena na imunosni sustav nisu u cijelosti jasni, sve je više podataka o povratnim spregama između imunosnog i gonadnog sustava. Drži se da estrogeni stimuliraju humoralni imunosni odgovor, premda ostaje dvojba da li je njihov učinak samostalan ili vezan za X i Y kromosome. Kao model genetski nedeterminiranog hiperestrogenizma prikladnog za praćenje estrogenskog upliva na imunosni sustav, rabili smo muške muške ispitanike s etiličnom cirozom jetre. U 40 bolesnika uz uvjet da su HBV negativni i da nisu primali imunosupresivnu terapiju, praćene su razine estradiola i estriola, antinuklearna, antimitohondrijalna i antideoksiribonukleinska protutijela, imunoglobulini IgG, IgM i IgA, ukupan broj limfocita, T-limfociti, B –limfociti te hemolitička aktivnost komplementa. Isti parametri praćeni su u kontrolnoj skupini muških pacijenata koji nisu imali bolest jetre i gonada. U skupini cirotičara uodnosu na kontrolnu skupinu potvrđene su više razine estradiola ( z=3.66 ; p=0.003), IgA (t=5.6, p=0.0000), IgG (t=5.6 ; p=0.0000) i IgM (z=3.78 ; p=0.002), dok među ostalim ispitivanim parametrima nismo našli statistički značajnih razlika. Autoprotutijela su registrirana sporadično isključivo u grupi cirotičara. Razine estradiola testirane u ispitanika i kontrola pozitivno su korelirale s brojem leukocita ( f=4.13, p=0.021) i brojem B limfocita (x2=6.49, p=0.0105), dok korelacija s brojem T-limfocita nije nađena. Estriol je korelirao s brojem B limfocita ( t=14.80, p=0.0001) bez statistički značajne korelacije s T-limfocitima. Linearna korelacija s estrogenima pokazana je samo u grupi cirotičara. Estradiol je pozitivno korelirao s IgM (p=0.0000) i brojem B-limfocita (p= 0.0000), dok je negativno korelirao s IgG (p=0.000) i ukupnim brojem limfocita(p=0.0000). Estriolska korelacija je pozitivna u odnosu na IgA (p=0.0000) i hemolitičku aktivnost komplementa (p=0.0364). Prikazane estrogenske korelacije ističu različitost imunosnog odgovora u odnosu na vrstu estrogena, potvrđeno estrogensko moduliranje humoralnog imunosnog odgovora upućuje na B -stanice kao moguće ciljne stanice estrogena. Odnos prema leukocitima i ukupnim limfocitima sukladan je učinku ostalih steroidnih hormona ; uzrokuju leukocitozu i limfopeniju. Estriolsko stimuliranje hemolitičke aktivnosti komplementa moguće je posredovano pozitivnom korelacijom estriola i imunoglobulina A, poznatog aktivatora alternativnog puta komplementa. Činjenica da se ne nalazi korelacije estrogena s pojavnošću autoprotutijela otklanja pretpostavku da su upravo estrogeni odgovorni za njihovo generiranje, vjerojatnije je da samo amplificiraju već stvoreni poremećeni imunosni odgovor. Možemo zaključiti da su imunosne aberacije koje se javljaju tijekom etilične ciroze jetre dobrim dijelom posljedica poremećenog metabolizma estrogena. Budući da se radi o hiperestrogenizmu koji nije sukladan kromosomskom zapisu valja zaključiti da se radi o samostalnom utjecaju estrogena na imunosni sustav.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA