Naslov
Priprema monolitnih nosača katalizatora tehnologijom 3D ispisa
(Preparation of monolithic catalyst supports using 3D printing technology)

Autori
Car, Filip ; Tomašić, Vesna ; Vrsaljko, Domagoj

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
26. hrvatski skup kemičara i kemijskih inženjera / Galić, Nives ; Rogošić, Marko - Zagreb : Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI), 2019, 215-215

Skup
26. hrvatski skup kemičara i kemijskih inženjera (26HSKIKI) ; 4. simpozij Vladimir Prelog

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 09.04.2019. - 12.04.2019

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
monolit, 3D-ispis, stereolitografija
(monolith, 3D-printing, stereolitography)

Sažetak
Pojam monolit se u reakcijskom inženjerstvu odnosi na tvorevine nepromjenjive i pravilne geometrije, koje u pravilu služe kao nosači katalitički aktivnih komponenti, tj. katalizatori. Monolitni katalizator uglavnom se dobiva na način da se na stjenke osnovne, u pravilu inertne monolitne strukture, nanese sloj nosača koji sadrži katalitički aktivne tvari, tj. jedan ili više katalitičkih materijala (najčešće Pt, Pd, Rh i sl.). U ovom radu za izradu monolitnih nosača katalizatora korišten je postupak stereolitografije (SLA) koji spada u postupke aditivne proizvodnje, tj. 3D-ispis. Za izradu monolitnih nosača korištena je komercijalna smola Ceramic Resin proizvođača Formlabs. Za izradu monolitnih nosača (slika 1) definirano je nekoliko željenih oblika kanala te dimenzije kanala i debljina stjenki monolita. Rezultati ispitivanja pokazali su da je orijentacija modela tijekom 3D-ispisa važan čimbenik, pri čemu se jedino izrada modela postavljenog okomito na podlogu pokazala zadovoljavajućom. Kod izrade modela postavljenih pod kutom od 20° u odnosu na x i y os primijećeno je da su svi izrađeni modeli imali ukošene kanale, što nije bio slučaj kod izrade modela s drugim vrstama smola za 3D-ispis. Svaku dimenziju pojedinog modela tijekom pripreme za 3D-ispis potrebno je uvećati za određeni faktor kako bi kompozitni monolit nakon pirolize i sinteriranja imao ciljane dimenzije. Ovisno o modelu korišteni su faktori povećanja od 1, 00 do 1, 25 za x i y os te od 1, 12 do 1, 40 za z os. Kod izrađenih modela primijećeno je smanjivanje vanjskog promjera za 9 % do 16 % i duljine za 16 % do 22 %. Iz dobivenih rezultata zaključujemo da se kod izrade modela posebna pažnja mora obratiti na odabir optimalnih faktora uvećanja modela za sve tri koordinatne osi kako bi se izradili modeli zadovoljavajućih konačnih oblika i dimenzija te osigurala potrebna mehanička stabilnost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemijsko inženjerstvo

POVEZANOST RADA