Naslov
Knjiga o Jobu u hrvatskoglagoljskoj književnosti
(The Book of Job in Croatian glagolitic literature)

Autori
Zaradija Kiš, Antonija

Ostali urednici
Brešić, Vinko ; Damjanović, Stjepan ; Hekman, Jelena

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Matica hrvatska ; Hrvatsko filološko društvo

Grad
Zagreb

Godina
1997

Stranica
231

ISBN
953-6050-09-9

Ključne riječi
hrvatskoglagoljski; Job; brevijar; prijevodi; antropologija
(croatian; glagolitic; Job; breviary; translations; anthropology)

Sažetak
Da bi se pristupilo proučavanju starozavjetne Knjige o Jobu, neophodno je steći uvid u neke pojmove i njihove razvojne tokove te tako shvatiti značaj Knjige o Jobu u širem književnom kontekstu. Zato se potrebno upoznati se s univerzalnom temom "pravednoga patnika", čija je prisutnost u svim starim civilizacijama literarna prethodnica Knjige o Jobu koja je zaokružena cjelina uvjetovana transmisijom i recepcijom stoljećima proživljavanoga TRADITUMA patnje, u kojoj nalazimo jasne tragove sumerskoga Joba, babilonskoga Patnika pravednika, egipatskoga "čovjeka umornog od života" itd. Nastanak Knjige o Jobu stavljen je na kraj 6. i početak 5. stoljeća prije Krista. Tradicionalnu temu "pravednoga patnika nepoznati autor obrađuje s mudrosne točke gledišta, koju obogaćuje svojim nadnacionalnim individualnim humanizmom egzistencijalističkoga poimanja smisla ljudskoga života, religije, morala i sreće. Folklorni kolorit okvirnoga proznoga, te psihološka suptilnost poetskoga središnjega dijela čine čvrstu, nerazdjeljivu, raskošnu cjelinu. Znalački se koristeći stilskim, leksičkim i metričkim bogatstvom hebrejskoga jezika, pjesnik Knjige o Jobu svrstava se među najvještije starozavjetne pisce i dobiva epitet Shakespeara Staroga zavjeta. Stoga nije čudo što u tradiciji prevođenja Staroga zavjeta, Knjiga o Jobu zauzima vodeće mjesto (Septuaginta, Itala, Vulgata), a među najzaslužnije prevoditelje spada sv. Jeronim, čiju tradiciju na slavenskom tlu nastavljaju u 9. stoljeću sveta Braća Konstantin Ćiril i Metodije. Knjigu o Jobu sadrže gotovo svi hrvatskoglagoljski brevijari, ali u različitom opsegu i u različitom prijevodu. Jedni, a njih je većina, imaju prijevod priređen prema latinskoj Vulgati. Njih je, za korpus studije, uzeto dvanaest, a pripadaju razdoblju od 14.-15. stoljeća. Drugih sedam, sadrži grčki Septuagintin prijevod Knjige o Jobu. Samo četiri brevijara iz prve skupine sadrže cjelovit tekst Joba s manjim nedostacima u Novljanskom 2. brevijaru i Dabarskom, dok Moskovski i Vatikanski 5. imaju cjelovit tekst. Za temeljni je tekst studije uzet tekst Joba iz Moskovskoga brevijara iz 1443. godine, koji gotovo uopće nije istražen, te se ovom studijom Knjige o Jobu otvara mogućnost njegova budućega istraživanja (osobito u usporedbi s Vatikanskim 5. brevijarom) i tekst iz Vrbničkog 1. brevijara koji je vremenski najstariji i pripada starijoj skupini hrvatskoglagoljskih prijevoda. Iz grafijskoga, morfološkoga i leksičkoga pregleda jasno je da Moskovski brevijar slijedi Vatikanski 5. Toj tvrdnji u prilog idu i identične pogreške u oba teksta, te pogreške u Moskovskom nastale zbog nepažljivoga čitanja teksta u Vatikanskom 5. Iako je Moskovski brevijar mlađi od Vatikanskog 5., u tekstu Knjige o Jobu uočen je znatan broj arhaizama na svim razinama, a oni leksički nas živo upućuju na elemente prvotnoga cjelovitoga ćirilometodskoga prijevoda i tradiciju Jeronimova nasljeđa. Usprkos raznolikim stoljetnim promjenama, uspio se sačuvati profinjeni senzibilitet prevoditeljskoga umijeća. S druge pak strane, tekst u Vrbničkom 1. brevijaru sadrži najveći broj arhaizama, čime se i najviše približava glagoljskoj matici. Knjiga o Jobu otkriva izražajnost raznih stilskih elemenata, te ukazuje na razvedenost stila, usprkos potisnutoj piščevoj individualnosti. Tako se koriste razna jezična sredstva za postizanje i obogaćivanje ritma, razbijanje monotonije, stvaranje unutarnje napetosti itd. Da se radi o vrlo razvijenom stilu glagoljaške književnosti potvrđuju mnogi iznijansirani sinonimi, inverzije, participi itd. Sve to govori o brižnom čuvanju biblijskoga stila, koji su glagoljaši uspješno prenosili našemu čovjeku. Tijekom proučavanja Knjige o Jobu u hrvatskoglagoljskim brevijarima učinilo mi se neophodnim osvrnuti se i na Joba u ćirilskim parimejnim tekstovima. Utvrđeno je da ih ima sačuvanih vrlo malo i da sadrže samo odlomke iz nekoliko glava, a tematski su vezani uz Veliki tjedan. Tekst iz Zaharinskoga parimejnika, koji smo u transliteriranom obliku priložili studiji, u velikom se broju primjera podudara sa starijim glagoljskim tekstom, koji dosljednije prati grčki predložak. Svi navedeni primjeri idu u prilog tvrdnji da je odabrani tekst Knjige o Jobu u parimejniku izveden iz starijega glagoljskoga predloška, odnosno da oba teksta, i brevijarski i parimejni, upućuju na zajedničku glagoljsku pramaticu ćirilometodskoga porijekla, iz čije cjeline parimejnik uzima, prema grčkom, odabrane dijelove. Kao srednjovjekovni svetac i zaštitnik sv. Job pripada "pučkom fenomenu", teološki neobjašnjenom, a toliko ukorijenjenom u tradiciju ljudskoga življenja da ga je crkva jednostavno prihvatila, ali nikada i službeno priznala. Job u jednom trenutku ljudske povijesti postaje "svetac" i višestruki zaštitnik od bolesti poput gube, kuge, sifilisa, upale usta, očiju itd., uz što su vezane i odgovarajuće bajalice i običaji u liječenju. Figurativni način prikazivanja Joba i fragmenata iz njegova života vezan je uz sve oblike umjetnosti, od minijatura u mnogim rukopisima, preko reljefa, fresaka, slika, skulptura, vitraja, do sakralnih objekata posebice štovanih u dva, nama bliska kraja: u Veneciji i Koruško-štajerskoj regiji gdje je kult sv. Joba istaknut do naših dana. U Sloveniji je sačuvana bogata narodna književna baština u spomen na sv. Joba te posebna oblik likovne izričaja – oslikavanje košnica s motivima vezanim za apokrifni tekst Testamentum Iobi, o čemu je opširno pisao Valentin Denis, a čiju je tezu potom razradila Kathy Meyer. Apokrifna priča o Jobu zabilježena je na južnoslavenskim prostorima jedino u srpskim ćirilskim rukopisima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA