Naslov
Hrvatsko pomorsko i zračno međunarodno privatno pravo izvanugovorne odgovornosti za štetu
(Croatian Maritime and Arial Private International Law of non-contractual responsability for damage)

Autori
Medić, Ines

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Pravni fakultet u Splitu

Mjesto
Split

Datum
03.06

Godina
2002

Stranica
82

Mentor
Bosnić, Petar

Ključne riječi
nema
(none)

Sažetak
I. - Magistarski rad pod nazivom "Hrvatsko pomorsko i zračno međunarodno privatno pravo izvanugovorne odgovornosti za štetu" napisan je na 82 stranice teksta, a nakon čega još slijedi 8 stranica bibliografije. Na stranicama bibliografije nalazimo: popis kratica, zatim popis odgovarajućih zakona i međunarodnih ugovora (konvencija) bitnih za problematiku rada i konačno, popis korištene domaće i strane literature gdje se navode i naslovi najnovijih izdanja. Također, rad sadrži i brojne bilješke složene ispod glavnog teksta (ukupno 181) koje služe boljem razumijevanju sadržaja rada, ali isto tako pokazuju namjeru autorice da rad obradi poredbenopravnom metodom. II. - Tekst samog rada je podijeljen na pet (5) dijelova i na kraju dolazi Zaključak. Osim toga, svaki dio rada sadrži i više odjeljaka što sadržaj rada čini sistematski preglednijim i omogućava jednostavnije snalaženje čitatelju. Uvod (str. 8. - 21.) predstavlja prvi dio rada i u njemu autorica razmatra probleme kodifikacije izvanugovorne odgovornosti za štetu u hrvatskom međunarodnom privatnom pravu na nekoliko razina i to: u općem međunarodnom privatnom pravu ; zatim, u pomorskom međunarodnom privatnom pravu ; te u zračnom međunarodnom privatnom pravu ; i konačno, u okviru međunarodne unifikacije prava. U petom i zadnjem odjeljku, pod naslovom "Opći okvir daljnjeg izlaganja", autorica ograničava svoja daljnja istraživanja samo na temu svoga rada koja obuhvaća problematiku izvanugovorne odgovornosti za štetu u pomorskom i zračnom međunarodnom privatnom pravu. Drugi dio rada (str. 23. - 42.) daje pregled razvoja kolizijskopravnih rješenja za izvanugovornu odgovornost za štetu, počevši od starog i općeg pravila lex loci delicti commissi pa do novijih rješenja (u anglo-američkom pravu gdje se zagovara primjena: "the proper law of tort" i "the most significant connection" ili drugim riječima, pravo države koja ima najužu (bitnu) vezu s konkretnim spornim odnosom). Zatim se prelazi na državnu pripadnost broda kao posebnu i tradicionalnu poveznicu u kolizijskim pravilima pomorskog prava i pri tome se analiziraju argumenti za i protiv primjene državne pripadnosti broda. Posljednji odjeljak je rezerviran za državnu pripadnost zrakoplova koja ima otprilike isto značenje kao i državna pripadnost broda. U trećem dijelu rada (str. 44. - 57.) posebna pozornost posvećuje se izvanugovornoj odgovornosti za štetu u hrvatskom pomorskom međunarodnom privatnom pravu, tako da ovaj dio rada obuhvaća šest odjeljaka i to: sudar brodova, odgovornost za štetu koju prouzroči brod osobama izvan broda, odgovornost za štetu koju iz izvanugovornog odnosa prouzroči brod stvarima i okolišu, odgovornost broda za onečišćenje izazvano izlijevanjem ulja (nafte) koja se prevozi kao teret, odgovornost poduzetnika nuklearnog broda, te zadnji odjeljak koji se tiče događaja na brodu (s obzirom na štetne radnje i njihove posljedice). Rezultati istraživanja svode se a zaključak da osim za naknadu štete zbog sudara brodova te događaje na brodu, za ostale slučajeve izvanugovorne odgovornosti za štetu nema u Pomorskom zakoniku (PZ) Republike Hrvatske odgovarajućih kolizijskih pravila. Zbog toga, za popunjavanje spomenutih pravnih (zakonskih) praznina po mišljenju autorice treba kao načelno rješenje, kad je u pitanju izvanugovorna odgovornost za štetu, primjenjivati lex loci delicti commissi, tj. pravo države u čijem je obalnom moru šteta nastala. Posebice autorica upućuje i na primjenu brojnih međunarodnih konvencija koje uređuju materiju odgovornosti broda za onečišćenje izazvano izlijevanjem ulja (nafte) koje se prevozi kao teret. Četvrti dio rada (str. 59. - 67.) obuhvaća izvanugovornu odgovornost za štetu u hrvatskom zračnom međunarodnom privatnom pravu i tu pravnu materiju autorica izlaže kroz tri odjeljka: odgovornost za štete koje zrakoplov u letu nanese (osobama ili stvarima) na zemlji, sudar zrakoplova i događaji na zrakoplovu. Pitanje odgovornosti i naknade štete koju zrakoplov prouzroči osobama i stvarima na zemlji uređuje se internim pravilima država kao i međunarodnim konvencijama o kojima se detaljnije govori u prvom odjeljku. Osim toga, autorica ukazuje i na novi hrvatski Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (ZOSOZP), gdje nalazimo izričito kolizijsko pravilo o mjerodavnom pravu za prosuđenje odgovornosti za štetu koju zrakoplov u letu nanese na zemlji, a to je pravilo lex loci delicti commissi prema kojemu se primjenjuje pravo države na čijem je području nastala šteta. Nasuprot tome, spomenuti Zakon ne sadrži nikakve posebne odredbe o pitanju naknade štete zbog sudara zrakoplova, kao ni odredbe o mjerodavnom pravu (kolizijsko pravilo) za to pitanje. Zbog svega toga, autorica podržava prevladavajuće gledište hrvatske teorije da u slučaju naknade štete zbog sudara zrakoplova, po pitanju određivanja mjerodavnog prava, treba analogno primjenjivati odredbe o naknadi štete zbog sudara brodova. I konačno, kada se radi o događajima na zrakoplovu spomenuti Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu nema odredbe koja bi odgovarala onoj odredbi iz Pomorskog zakonika u čl. 991. o događajima na brodu. Stoga se i ovdje predlaže da treba odredbu čl. 991. Pomorskog zakonika primjenjivati analogno i na događaje na zrakoplovu. U petom dijelu rada (str. 69. - 77.) autorica raspravlja o nekim osnovnim institutima međunarodnog privatnog prava, pa slijedeći sistematizaciju PZ-a i ZOSOZP-a u daljnjem radu obrađuje: renvoi (odjeljak drugi), javni poredak i zaobilaženje zakona (odjeljak treći), te pravne praznine i njihovo popunjavanje (odjeljak četvrti). Glede renvoi se na kraju izlaganja konstatira da općenito prevladava stajalište prema kojemu u području izvanugovorne odgovornosti za štetu nema mjesta primjeni renvoi. Nasuprot tome, odredba o javnom poretku se primjenjuje i u području izvanugovorne odgovornosti za štetu, o čemu ZOSOZP sadrži izričitu odredbu o javnom poretku, dok PZ o tome šuti. Ipak, odredba o javnom poretku se primjenjuje u pomorskom pravu, jer je osnovana u općim načelima međunarodnog privatnog prava, dakle i bez izričito navedenog pravila u zakonu, kao to opravdano i autorica ističe. Nadalje, autorica obrađuje i odredbu o zabrani zaobilaženja zakona koju donose izričito oba spomenuta zakona iz pomorskog i zračnog prava (odnosno PZ i ZOSOZP). Isto vrijedi i za odredbu o popunjavanju pravne (zakonske) praznine koju propisuje izričito i PZ i ZOSOZP. Rad završava Zaključkom (str. 78. - 82.) u kojem autorica još jednom ukratko rezimira rezultate svog prethodnog istraživanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA