Naslov
"Tijelo pamćenja je pčela koja me bode." Emancipatorne prakse ženskog pisma 80-ih
(“The body of recollection is a bee which stings me.” Emancipatory practices of women’s writing in Croatian literature of the 1980’s)

Autori
Protrka Štimec, Marina ; Dakić, Mirela

Izvornik
Poznańskie Studia Slawistyczne (2084-3011) 16 (2019); 243-255

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
"Smrtni grijesi feminizma" ; Slavenka Drakulić ; "Svila, škare" ; Irena Vrkljan ; žensko pismo ; politika književnosti
("The Deadly Sins of Feminism" ; Slavenka Drakulić ; "The Silk, the Shears" ; Irena Vrkljan ; women’s writing ; politics of literature)

Sažetak
Knjiga eseja "Smrtni grijesi feminizma" Slavenke Drakulić i roman "Svila, škare" Irene Vrkljan, objavljeni 1984, postali su temeljnim referencama – s jedne strane feminističkog aktivizma, a s druge strane poetske prakse „ženskog pisma“. Imajući na umu u prvom redu žanrovske konvencije i narativne strategije obiju knjiga te uzimajući u obzir načine na koje eksplicitno problematiziraju opreku javno/povijesno/političko – osobno/svakodnevno/trivijalno, zanimat će nas kako odražavaju subverzivne i emancipatorne promjene u kulturnom polju osamdesetih. Trivijalno kao političko, kako ga određuje Drakulić, artikulirano kroz prizmu osobnoga kod Vrkljan, pokreće emancipacijski impuls koji istovremeno održava Drugost u sebi, radi na vlastitoj razlici, odnosno piše, a da ne ispisuje sebe – kako praksu ženskog pisma određuje H. Cixous. Takvo pisanje razlike, odnosno ispisivanje vlastitog života koji je za Vrkljan „uvijek 'Između'“ apostrofira ne samo deklarirana demokratska društvena načela, nego i politike književnosti, odnosno neslaganja poetskih i socijalnih hijerarhija koja, prema J. Rancièreu, proizlaze iz susreta života i pisanja, tijela i riječi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Književnost

POVEZANOST RADA