Naslov
Tragom Krležinih promišljanja o hrvatskim filozofima
(Tracing Krleža’s Evaluations of Croatian Philosophers)

Autori
Balić, Davor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
28. Dani Frane Petrića / 28th Days of Frane Petrić / Ćurko, Bruno ; Knorr, Lidija ; Matijević, Mira ; Radman, Zdravko - Zagreb : Hrvatsko filozofsko društvo, 2019, 107-109

Skup
28. dani Frane Petrića: Um: koevolucija biologije i kulture - glavna tema; Hrvatska filozofija u interakciji i kontekstu - stalna tema

Mjesto i datum
Cres, Hrvatska, 22.09.2019. - 29.09.2019

Vrsta sudjelovanja
Plenarno

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Miroslav Krleža ; Hrvatski filozofi
(Miroslav Krleža ; Croatian Philosophers)

Sažetak
U opusu Miroslava Krleže (1893. – 1981.), posebice u esejima, polemikama, političko-programatskim tekstovima, dnevničkim zapisima, leksikografskim marginalijama i razgovorima, prisutni su brojni iskazi koji razotkrivaju spoznaje i prosudbe tog polihistora o pojedinim hrvatskim filozofima. U izlaganju ću izdvojiti Krležina promišljanja o nekolicini njih. Ta promišljanja odnosit će se na hrvatske filozofe koji su djelovali tijekom renesanse (15. i 16. stoljeće), baroka (17. stoljeće), galantnog doba (18. stoljeće), postpreporodnog doba (druga polovica 19. stoljeća), kao i na one koji su djelovali onda kada je djelovao i Krleža (20. stoljeće). Točnije, u izlaganju ću izdvojiti Krležina promišljanja o Jurju Dragišiću (oko 1445. – 1520.), Frani Petriću (1529. – 1597.), Jurju Križaniću (1618. – 1683.), Ruđeru Josipu Boškoviću (1711. – 1787.), Franji Markoviću (1845. – 1914.), Đuri Arnoldu (1853. – 1941.), Albertu Haleru (1883. – 1945.?) i Vladimiru Filipoviću (1906. – 1984.). Pritom ću ukazati na kontekst sljedećih Krležinih tvrdnji o tim filozofima: - Juraj Dragišić bio je »nesumnjivo neka vrsta zakrinkanog buntovnika, nonkonformista sa humanističkim simpatijama, trajno uznemiren pitanjima koja uzbuđuju savjest svijeta« (natuknica »Dragišić, Juraj« u tekstu »133 varijacija na razne teme«, 1959.) ; - Frane Petrić bio je »najuniversalnije ime našeg književnog Cinquecenta: filosof, matematik, arhitekt, musikolog, poeta, prirodnjak, dakle polyhistor i sveznadar« (»O našem dramskom répertoireu«, 1948.) ; - Juraj Križanić bio je »hrvatski don Quixot koji je napisao hrpu traktata i raznih kompilacija iz područja teologije, filozofije, politike, filologije i historije« (»O patru dominikancu Jurju Križaniću«, 1929.) ; - Ruđer Bošković bio je »jedan od prvih zapadnoevropskih atomista«, koji je »kod nas poznat samo po tome što je bio otac Družbe Isusove i autor jedne diletantske Ode Prečistoj Djevici« (»Prije trideset godina«, 1947. i »Upućuju nas u Aziju«, 1948.) ; - Franjo Marković bio je »čuveni estetičar i profesor koji je još od 1874. predavao filozofiju na Sveučilištu u Zagrebu«, a čiji je ep "Dom i svijet" »naše gotovo jedino romantično epsko djelo« (»O Kranjčevićevoj lirici«, 1931. i razgovor s Enesom Čengićem i Radom Šerbedžijom, 1980.) ; - Đuro Arnold bio je »profesor teorijske i praktične filozofije te slavljeni, lovorom ovjenčani pjesnik«, i to usprkos tome što se od njegovih pjesama često »padne u neizlječivu migrenu«, jer im se stihovi sastoje od »otrcane metafizičke kadrile na našem književnom balu« (»Hrvatska smotra«, 1935.) ; - Albert Haler bio je estetičar koji »pljuje po onim rijetkim i osamljenim pojedincima, koji u sveopćem našem rasulu pojmova stoje na braniku zapadnoevropskih i slobodarskih načela već godinama . . . (Halerov pamflet o depoetizaciji umjetnosti kao primjer)« (»Rasulo pameti«, 1940.) ; - Vladimir Filipović bio je filozof koji pri pisanju o Marulićevu djelu "De institutione bene vivendi per exempla sanctorum" »tjera običnu vulgarnu klerikalnu propagandu na temelju svijesne neistine« i koji »brka Cardanusa, Campanellu i Giordana Bruna u isti koš sa svetim Tomom Kempinskim« (rukopis »Filipović Vladimir o Marku Maruliću«, 1950.).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

Napomena
In the opus of Miroslav Krleža (1893–1981), especially in his essays, polemics, political and programmatic texts, diary entries, lexicographic marginalia and interviews, there are numerous statements which reveal the amount of this polyhistor’s knowledge and his judgments of individual Croatian philosophers. This paper will present Krleža’s thoughts on only some of them. These thoughts encompass Croatian philosophers who lived during the Renaissance (15th and 16th century), the Baroque (17th century), the galant era (18th century), the period after the Croatian National Revival (second half of the 19th century), as well as those who were Krleža’s contemporaries. To be more precise, the paper will include Krleža’s thoughts on Juraj Dragišić (c. 1445–1520), Frane Petrić (1529–1597), Juraj Križanić (1618–1683), Ruđer Josip Bošković (1711– 1787), Franjo Marković (1845–1914), Đuro Arnold (1853–1941), Albert Haler (1883–1945?), and Vladimir Filipović (1906–1984). The context will be provided regarding the following Krleža’s claims on these philosophers: - Juraj Dragišić was “undoubtedly some sort of a disguised rebel, a nonconformist with humanistic sympathies, permanently disturbed by issues that excite the conscience of the world” (entry “Dragišić, Juraj” in the text “133 Variations on Different Topics”, 1959) ; - Frane Petrić was “the most universal name of our literary Cinquecento: a philosopher, mathematician, architect, musicologist, poet, natural scientist, hence a polyhistor and an omniscient person” (“On Our Drama Repertoire”, 1948) ; - Juraj Križanić was “Croatian don Quixot who has written a pile of treatises and various compilations from the field of theology, philosophy, politics, philology and history” (“On Dominican Pater Juraj Križanić”, 1929) ; - Ruđer Bošković was “one of the first western European atomists, ” who was known “by us only for being a Father of the Society of Jesus and an author of a dilettante Ode to the Virgin Most Pure” (“Thirty Years Ago”, 1947 and “They are Sending Us to Asia”, 1948) ; - Franjo Marković was “a renowned aesthetician and professor that had been teaching philosophy at the University of Zagreb since 1874”, and whose epic "Home and World" was “almost the only of our Romantic epic work” (“On Kranjčević’s Lyrics”, 1931 and interview with Enes Čengić and Rade Šerbedžija, 1980) ; - Đuro Arnold was “a professor of theoretical and practical philosophy and a celebrated, laurelized poet” in spite of the fact that some of his poems often “cause an incurable migraine, ” because their lines consist of “outworn metaphysical quadrille on our literary ball” (“Croatian Review”, 1935) ; - Albert Haler was an aesthetician who “spits on those rare and lonely individuals, who have been standing on the barricades of western European and liberal principles in our general chaos of concepts for years now . . . (for example Haler’s pamphlet on the depoetisation of art)” (“The Ruin of Reason”, 1940) ; - Vladimir Filipović was a philosopher who, while writing on Marulić’s work "Instruction on How to Lead a Virtuous Life Based on the Examples of Saints", “promotes ordinary vulgar clerical propaganda based on deliberate falsehood” and who “puts Cardanus, Campanella and Giordano Bruno in the same basket with saint Thomas à Kempis” (manuscript “Filipović Vladimir on Marko Marulić”, 1950).

POVEZANOST RADA