Pregled bibliografske jedinice broj: 102329
Imunokemijske metode
Imunokemijske metode // Fizikalne osnove i klinički aspekti medicinske dijagnostike / Janković, Stipan ; Eterović, Davor (ur.).
Zagreb: Medicinska naklada, 2002. str. 228-232
CROSBI ID: 102329 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Imunokemijske metode
(Immunochemical methodes)
Autori
Stavljenić Rukavina, Ana ; Matišić, Danica
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni
Knjiga
Fizikalne osnove i klinički aspekti medicinske dijagnostike
Urednik/ci
Janković, Stipan ; Eterović, Davor
Izdavač
Medicinska naklada
Grad
Zagreb
Godina
2002
Raspon stranica
228-232
ISBN
953-176-176-0
Ključne riječi
imunoenzimski test, imunoelektroforeza, imunofiksacija
(immunoenzyme test, immunoelectrophoresis, immunofixation)
Sažetak
Imunokemijske tehnike koje se primjenjuju za otkrivanje, razlikovanje i mjerenje koncentracije različitih antigena (Ag) i protutijela (At) osnivaju se na reakciji između antigena i protutijela. Zbog izuzetne specifičnosti ove reakcije, imunokemijske tehnike se odlikuju: osjetljivošću, reproducibilnošću i jednostavnošću. U većini imunokemijskih tehnika, koje se primjenjuju u kliničkim laboratorijima, protutijela su radni reagens za kvalitativnu ili kvantitativnu analizu antigena u ispitivanom uzorku. S obzirom na način otkrivanja reakcije između antigena i protutijela, imunokemijske tehnike moguće je podijeliti u dvije skupine: Neobilježene ili izravne tehnike, u kojima se mjerenja izvode u zoni ekvivalencije reaktanata kada dolazi do stvaranja netopivih imunoprecipitata. Njih možemo dalje podijeliti na: Kvalitativne: imunoelektroforeza protusmjerna imunoelektroforeza imunofiksacija imunoselekcija Kvantitativne: radijalna imunodifuuzija imunoturbidimetrija imunonefelometrija Obilježene tehnike, kod kojih se mjeri primarna reakcija između Ag i At uz korištenje obilježenih reaktanata. Pripadaju najvažnijim analitičkim tehnikama u kliničkoj kemiji. Pronalazak ovih tehnika značio je golem napredak u daljnjem proučavanju fiziologije i patologije čovjeka. Pridonio je značajnom razvoju raznih grana medicine, a posebno endokrinologije. Ovim tehnikama omogućeno je mjerenje tvari koje se u organizmu nalaze u vrlo malim količinama (do 10-14 mol/L). One se također mogu podijeliti na: Kvalitativne: imunoblot tehnike gdje se proteini razdvoje elektroforezom u agaroznom gelu. Razdvojeni se proteini prenesu na čvrsti nosač ( nitrocelulozni ili najlonski filtar ), te izravnim nanošenjem odgovarajućeg antiseruma na nosač izvodi reakcija imunoprecipitacije. Kvantitativne: kod kojih se antigeni ili protutijela mogu radioizotopom, radioimunološke tehnike (RIA) enzimom, inhibitorom, kofaktorom ili supstratom enzima, enzimoimunokemijske tehnike, (ELISA) luminiscentnim spojem, luminoimunokemijske tehnike (LIA) fluorescentnim spojem, fluoroimunokemijske tehnike (FIA) te mnogim drugim obilježivačima.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Projekti:
108201
Ustanove:
Medicinski fakultet, Zagreb,
Klinički bolnički centar Zagreb,
Zdravstveno veleučilište, Zagreb