Pregled bibliografske jedinice broj: 1022939
GENOTOKSIČNI BIOMARKERI – KARAKTERISTIKE I PRIMJENA
GENOTOKSIČNI BIOMARKERI – KARAKTERISTIKE I PRIMJENA, 2019., diplomski rad, preddiplomski, Odjel za biologiju, Osijek
CROSBI ID: 1022939 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
GENOTOKSIČNI BIOMARKERI – KARAKTERISTIKE I PRIMJENA
(GENOTOXIC BIOMARKERS – CHARACTERISTICS AND APPLICATION)
Autori
Šimić, Antonio
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski
Fakultet
Odjel za biologiju
Mjesto
Osijek
Datum
30.09
Godina
2019
Stranica
29
Mentor
Velki, Mirna
Ključne riječi
mutacije ; mutageni ; oštećenja DNA ; detekcija genotoksičnosti
(mutations ; mutagens ; DNA damage ; genotoxicity detection)
Sažetak
Genotoksikologija objašnjava utjecaj kemijskih i fizikalnih faktora na genetski materijal koji uzrokuju nasljedne promjene (mutacije) u strukturnom integritetu genoma (mutagenost). Provedbom odgovarajućih in silico (računalnih), in vitro (na staničnim kulturama ili bakterijama) ili in vivo (na živim organizmima) metoda dobivaju se podaci o genotoksičnom karakteru testiranog kemijskog spoja. In silico tehnike istraživanja genotoksičnosti kemikalija imaju primjenu u preliminarnim istraživanjima spojeva, dok se in vivo i in vitro metode koriste u svrhu dobivanja realnih rezultata o toksičnom karakteru kemikalije. U skupinu in silico tehnika pripadaju računalni softveri čije se predviđanje mutagenosti temelji na već provedenim istraživanjima čiji su rezultati pohranjeni u bazama podataka. In vitro i in vivo metode koriste različite metodologije koje omogućuju ispitivanje utjecaja kemijskih spojeva na DNA od kojih su najčešće Amesov test, MLA, MN i SCGE test.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Biologija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Sveučilište u Osijeku - Odjel za biologiju