Naslov
Citraštvo u Zagrebu od 1860-ih do 1914. godine: na temelju ostavštine Milana Stahuljka pohranjene u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda
(Playing the Zither in Zagreb from the 1860s to 1918: On the basis of Milan Stahuljak’s Legacy kept in the Archives of the Croatian Music Institute)

Autori
Boltužić, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Muzička akademija

Mjesto
Zagreb

Datum
02.10

Godina
2005

Stranica
191

Mentor
Ceribašić, Naila

Ključne riječi
Citra, Zagreb, druga polovica 19. stoljeća, početak 20. stoljeća, ostavština Milan Stahuljak
(Zither, Zagreb, second half of 19th century, beginning of 20th century, Legacy, Milan Stahuljak)

Sažetak
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća citra se ubrajala među najpopularnija kućna glazbala u Zagrebu. Budući da je hrvatska prijestolnica u to vrijeme bila dio Austro-Ugarske monarhije, bio je to evidentan utjecaj austrijske kulture na domaću sredinu. Na temelju ostavštine Milana Stahuljaka pohranjene u arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda te uz pomoć svih dostupnih izvora, članak pokušava osvijetliti tu zaboravljenu glazbenu povijest te upoznati muzikološku i širu javnost s citrašima djelatnima u to vrijeme, kontekstom njihovih nastupa, glazbenom podukom citre i citraškim muzikalijama. Zagrebačka citraška scena zaživjela je zahvaljujući kulturnom utjecaju Beča, ali se zbog istog naposljetku i ugasila. Naime, domaći su podučavatelji u svome radu koristili austrijske citraške priručnike, u Zagrebu su redovito gostovali austrijski umjetnici, a bečki stručni (citraški) časopisi objavljivali su životopise domaćih citraša i pratili glazbeni (citraški) život Zagreba. Uz aranžmane skladbi hrvatskih autora, citraškim repertoarom dominirala su djela austrijskih i njemačkih skladatelja. Austrijski tiskari izdavali su skladbe domaćih citraša, a i I. Agramer Zither Klub (Prvi zagrebački citraški klub) osnovan je po uzoru na bečki. Osim toga, domaći citraši usavršavali su se u austrijskoj prijestolnici i često ju posjećivali. Raspadom Monarhije 1918. godine velik broj citrašaamatera, mahom naturaliziranih Austrijanaca i Nijemaca, vraća se u svoju matičnu domovinu, a amaterski se glazbeni krugovi, u skladu s novim ustavno-pravnim poretkom, počinju sve više priklanjati tamburici koja je sve do danas ostala jednim od središnjih simbola hrvatske narodne (i nacionalne) glazbe.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Glazbena umjetnost

POVEZANOST RADA