Naslov
Razvoj štovanja sv. Josipa u Crkvi do Drugog vatikanskog sabora - teološka polazišta i pobožnost
(Development of worshipping St. Joseph in the Church from Church Fathers to Second Vatican Council – Theological starting positions and Devotion)

Autori
Patafta, Daniel

Izvornik
Služba Božja: liturgijsko-pastoralna revija, (0037-7074) 59 (2019), 3; 270-291

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
sv. Josip, sv. Augustin, sv. Toma Akvinski, djevičanski brak, djevičanstvo, zaštitnik Crkve, pape 19. i početka 20. stoljeća, teologija, duhovnost, pobožnost
(St. Joseph, St. Augustine, St. Thomas Aquinas, virgin marriage, virginity, patron of the Church, Popes of 19th and early 20th century, theology, spirituality, piety)

Sažetak
Među tradicionalnim katoličkim pobožnostima važno mjesto zauzima štovanje sv. Josipa. Ovo štovanje počelo je zamirati nakon Drugog vatikanskog sabor uslijed krize teologije i pučke pobožnosti, da bi u novije vrijeme počelo doživljavati svoju polaganu obnovu. U ovom radu nastoji se dati kroz izabrane tekstove iz otačkog razdoblja, kojih je vrlo malo, preko skolastičke teološke refleksije do papinskih dokumenata razvoj teološkog promišljanja i štovanja sv. Josipa od razdoblja ranog kršćanstva, odnosno otačkog razdoblja do Drugog vatikanskog sabora. Sam rad prati ovaj razvoj kroz dva velika razdoblja, to je prvo razdoblje teoloških refleksija kod crkvenih otaca, napose sv. Augustina i vremena srednjeg vijeka, kad u visokoj skolastici započinje sustavno teološko promišljanje o sv. Josipu, gdje je temelje postavio sv. Toma Akvinski, a širenju pobožnosti pridonio sv. Bernardin Sijenski. Drugo razdoblje je vrijeme od početka katoličke obnove do Drugog vatikanskog sabora, kada teološka misao pada u drugi plan a u središte dolazi pobožnost i ističe se uloga sv. Josipa kao zaštitnika Crkve pred snažnim promjenama s kojima se Crkva suočavala u 19. i početkom 20. stoljeća. Teološka misao ovoga razdoblja temelji se na razvijanju skolastičkih zasada, često bez kritičkog pristupa i pod snažnim utjecajem pučke pobožnosti. Dominantnu ulogu u promicanju štovanja sv. Josipa u 19. i početkom 20. stoljeća preuzimaju pape koji u širenju štovanja sv. Josipa vide važnu duhovnu i pobožnu praksu kojom se vjernike potiče da se utječu sv. Josipu svojim molitvama kako bi zaštitio Crkvu. Umjesto zaključka doneseno je jedno promišljanje koje može biti poticaj za novu obnovu štovanja sv. Josipa u novim okolnostima u odnosu prema potrebama suvremenog društva i Crkve, a da se ne izgubi zdravi duh i velika vrijednost svetačkog lika sv. Josipa koja je stoljećima nadahnjivala katoličku duhovnost i pobožnost sa snažnom eklezijalnom dimenzijom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA