Naslov
Cerebralna paraliza kao javnozdravstveni problem
(Cerebral palsy as a public health problem)

Autori
Fortuna, Ksenija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Studij sestrinstva

Mjesto
Zagreb

Datum
06.09

Godina
2019

Stranica
49

Mentor
Puntarić, Dinko

Ključne riječi
Cerebralna paraliza (CP) ; klasifikacija CP-a ; terapija CP-a ; kvaliteta života osoba s CP-om
(Cerebral palsy (CP) ; classification of CP ; therapy CP ; quality of life persons with CP)

Sažetak
Cerebralna paraliza (CP) je grupa poremećaja kretanja i držanja koji uzrokuju ograničenja u izvođenju aktivnosti, a nastaju kao posljedica neprogresivnih poremećaja nezrelog mozga ili mozga u razvoju. Brojni su čimbenici rizika za razvoj CP-a i ovisno o vremenu nastanka mogu se podijeliti na prenatalne, perinatalne i postnatalne uzroke. Prevalencija CP-a prema hrvatskom registru u okviru je prevalencije Surveillance of cerebral palsy in Europe ( SCPE) registra i iznosi 2, 19 na 1000 živorođene djece. SCPE dijeli cerebralnu paralizu na spastični (jednostrani i obostrani podtip), diskinetski (i koreo-atetotični i distonični podtip) i ataksični tip. SCPE predlaže funkcionalno stupnjevanje grubih motoričkih funkcija, za donje ekstremitete tj. GMFCS (engl. Gross Motor Functional Clasisfication System) i za finu motoriku šake tj. BFMF (engl. Bimanual Fine Motor Function). Razvijeno je i funkcionalno stupnjevanje komunikacijskih sposobnosti (engl. Communication Function Classification System, CFCS) te stupnja samostalnog hranjenja i gutanja (engl. Eating and Drinking Ability Classification Scale, EDACS). Procjena se obavlja kod oboljelih od CP-a u pet stupnjeva od lakših prema težim oštećenjima. Danas postoje mnogobrojni terapeutski postupci kao što su fizikalna terapija, radna terapija, logoterapija u rehabilitaciji djece i odraslih s CP-om s ciljem poboljšanja tjelesne funkcije te poticanja proširenja njihovih mogućnosti u životu. Djeca s CP-om želi činiti što i njegovi zdravi vršnjaci, no zbog nemogućnosti kretanja, poremećaja u komunikaciji, ostalih popratnih oštećenja i nedovoljnog samopouzdanja teško se mogu bez pomoći uključiti u svakodnevne aktivnosti. Stoga im je potrebno osigurati podršku kroz zdravstvene i odgojno-obrazovne ustanove vrtiće i škole kako bi se integrirali među vršnjake. U adolescenciji kvaliteta života ovisi o potrazi za autonomijom, razmišljanjima o neovisnom životu i uključivanju u društvene interakcije bez roditeljske intervencije. Pri tome roditelji, zdravstveni i pedagoški radnici trebaju raditi s adolescentima na kako bi oni mogli ostvariti svoje planove za budućnosti. Odrasle osobe je potrebno integrirati u društvo koliko njihovo zdravstveno stanje dopušta te voditi stalnu skrb o njihovom zdravstvenom stanju i psihosocijalnom funkcioniranju. Kvaliteta života roditelja je narušena, majke veći stres doživljavaju zbog nedostatka podrške i ograničenja roditeljske uloge, a očevi zbog poslova kojima se bave. Za veću kvalitetu života obitelji djece s CP-om važna je potpora društva koja sprječava i ublažava stresne situacije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA