Naslov
Poetika prostora: Kovačić, Novak i Hardy
(Poetics of Fictional Space: Kovačić, Novak and Hardy)

Autori
Čuljat, Sintija

Ostali urednici
Lukšić, Irena

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, ostalo

Izdavač
Hrvatsko filološko društvo

Grad
Zagreb

Godina
2012

Stranica
243

ISBN
978-953-296-055-6

Ključne riječi
pripovjedni prostor, kreativna topografija, europski roman, europocentrizam, stereotip, identitet, srodnost, Thomas Hardy, Ante Kovačić, Vjenceslav Novak
(fictional space, creative topography, European novel, eurocentrism, stereotype, identity, convergence, Thomas Hardy, Ante Kovačić, Vjenceslav Novak)

Sažetak
Knjiga nastala na zasadama poredbene književne morfologije utvrđuje srodnosti u obradi kompleksa fikcionalnog prostora Thomasa Hardya, predstavnika kasnodevetnaestostoljetnoga engleskoga romana izniklog onkraj koordinata europske romaneskne središnjice, te Ante Kovačića i Vjenceslava Novaka, njegovih hrvatskih parnjaka s europske periferije. Iz konvergencije narativnih svjetova narečenih autora ishodi spoznaja da oni prostorvrijeme svojih romana grade isključivo s pomoću vlastite pripovjedne ili kreativne topografije, odričući pritom vrijedeće europocentrične kulturne stereotipe te ideološki utemeljenu podvojenost središta i periferije, metropolskog i provincijskog u europskome romanu. Razvojni diskontinuitet 'velike' engleske i 'male' hrvatske književnosti Hardy, Kovačić i Novak nadilaze tvoreći imaginarni krajolik kao temelj stanovitoj pripovjednoj etici što zahtijeva promjenu slike o zavičajnosti i polaže pravo na drugost. Rečeni autori sačinjaju autonomne pripovjedne krajolike u čijem je središtu prostor u mijeni. Liminalno mjesto ili međuprostor u njihovoj prozi obuima čežnju za/sjećanje na iskustvo grada, ili vječnu želju za pripadanjem. Stvoreni su prostori sublimna ne-mjesta koja simboliziraju nestabilne identitete fikcionalnih protagonista u nacionalnome, rodnome i klasnome smislu. Oni bivaju moderatorima onodobnih književnih prilika: u svojoj je romanesknoj prozi Hardy zagovaratelj britanske književne decentralizacije, a Kovačić i Novak hrvatskoga prava na samobitnost kroza duhovnu dekolonizaciju. Orisujući vlastite pripovjedne prostore, ovi autori ističu kako je potreban otklon od teritorijalno-političke protežnosti što uvelike određuje dosege i prepoznatost neke književnosti u zbiljskome prostorvremenu. Hardy, Kovačić i Novak u jedinstvenoj sinergiji raskidaju s europskim romanesknim standardom i na pragu moderne promiču pripovjedalačku inovativnost kojom iskazuju nepripadnost preuzetim predodžbama o vlastitom i tuđem. Rad propitkuje ona počela poredbene književne morfologije u kojima se stječu i srazuju vrijednosti romanesknih oblika ili ovjerovljenih stalnih mjesta književnosti s pripovjednim spacijima sačinjenima kako bi se stalna mjesta prikazala nepotpunima.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA