Naslov
Immaculata-Doctrine and the New Evangelization

Autori
Pehar, Marija

Izvornik
Bogoslovni vestnik (0006-5722) 79 (2019), 1; 127-140

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Immaculata, Mary, Church, sin, holiness, humanity

Sažetak
This paper theologically articulates the Immaculata-doctrine of the Church and its dogmatic implications through Mariology and Ecclesiology. Moreover, the paper is following the soteriological relevance of the Christian dogmas, according to which they speak of revealed truth about affirmation of the human being. Accordingly, through theology we are able to get an insight to content significant for the Christian anthropology, which then also point back to theology as its authentic ground. It is primarily about the theological content of the dogma of Mary’s Immaculate Conception, according to which Mary, mother of Jesus, is holy and immaculate (sancta et immaculata). Although the Immaculate-doctrine firstly concerns Mary, it was theologically accepted from a very early stage as a doctrine of the Church that had an emphasis in anthropological implications. This paper brings to question these anthropological implications as well, especially the contemporary relativization of sin and human sinfulness, where Immaculata-doctrine is seen, not in contrast to human nature, but as the one that deeply belongs to it. In that context, the old doctrine and its content can now be seen as precious and has a valuable meaning even in modern times, especially if accepted as the key of the new awoken evangelization.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Teologija

Napomena
Slijedeći soteriološku relevantnost kršćanskih dogmi, prema kojoj se dogmama izriče objavljena istina o Bogu i njegovoj afirmaciji čovjeka, te se tako kroz teologiju iščitava sadržaje značajne za kršćansku antropologiju, a kršćansku antropologiju upućuje na teologiju kao istinsko utemeljenje, u ovom se radu promišlja crkveni immaculata nauk i njegov dogmatski izričaj, i to iščitavan kroz mariologiju i ekleziologiju. Riječ je prije svega o teološkom sadržaju dogme Marijina Bezgrešnog začeća, prema kojoj je Marija, majka Isusova, sveta i bezgrešna (sancta et immaculata). No, iako je immaculata nauk primarno dogmatski izričaj o Mariji, od starine je u teologiji shvaćen i kao nauk o Crkvi s naglašenim antropološkim dosljednostima. U ovom se radu te antropološke dosljednosti preispituju osobito pod vidom suvremene relativizacije grijeha i ljudske grešnosti, te se immaculata nauk prepoznaje kao ljudskoj naravi i ljudskom dostojanstvu pripadajuća opcija. U tom se kontekstu taj nauk starine prepoznaje i kao sadržaj koji uvijek iznova, pa i u modernom vremenu, može imati dragocjeno značenje, osobito ukoliko se prihvati kao ključ u Crkvi probuđene nove evangelizacije.

POVEZANOST RADA